Nema tome davno kad me je zbog ove objave na Facebooku blokiralo na mjesec dana radi “sadržaja koji krši standarde zajednice”.
U suštini, kad se (površno) pogleda, da, izgleda tako.
Ali uvijek postoji ono “ali”, i u ovom slučaju nije samo jedno.
Kao prvo “ali”: radi se o omotima albuma.
Kao takvi, bili su po izlozima diljem svijeta, izloženi pogledima slučajnih i namjernih prolaznika, bili su i reklamirani u tadašnjim medijima. Drugim riječima, bili su prihvaćeni kao omoti albuma.
Doduše, bilo je i tada restrikcija, zabranjenih omota (17 nepoćudnih), tako da ne treba generalizirati epohe i standarde u njima, ali ipak…
Jasno mi je da je prvobitna zabrana bila AI-generirana – algoritam je prepoznao pornografiju i djelovao.
I to je OK.
Žalio sam se, očito ponovno algoritmu, i dakako, žalba je odbijena.
Iskoristio sam i posljednju opciju, žalbu “stvarnim osobama” (ma što to značilo u ovom slučaju), i odgovor je bio identičan.
Dakle, bez razumijevanja i uvažavanja konteksta objave i, napokon, namjere autora da se našali i nasmije onoga tko otvori objavu. Jer, ruku na srce, teško je razumjeti ne samo pojedine omote s ove liste, već i mnoge druge koji su objavljeni.
No, i njih je netko kreirao, odobrio, i naposljetku, netko je kupio album s ovakvim omotima.
Dakle, kontekst nije bitan, koncept nije bitan. Gleda se samo kostur koji po nekom razlogu graniči s pornografijom.
OK, možda bih to i prihvatio da nema ono drugo “ali”.
A to drugo “ali” sastoji se od poražavajuće činjenice da je na eksponencijalnu potenciju dovedeno licemjerje kriterija. Jer kako drugačije objasniti da je “prihvatljivo” vrijeđanje (“nismo našli ništa što bi upućivalo na kršenje standarda”!), pretnje batinama, omalovažavanje, širenje mržnje u iskonskom obliku, pa i ako ćemo ogoliti do kraja, i sadržaja na “teškoj” granici pornografije – ali koji je, po algoritmu, “prihvatljiv”?
Teško se pomiriti s time, pogotovo kad netko ima zrno soli i razmišlja svojom glavom. A još je teže prihvatiti da je sijanje mržnje daleko prihvatljivije od golog tijela na omotu albuma koji je prezentiran da zabavi.
I da, moram još jednom, po koji zna koji put, citirati Smoju, koji je ne jednom izjavio:
“Ja uopće ne duperan grube riči. Osim koliko je nužno. Ali ja ne mislin da je, recimo, kurac gruba rič. To je jedna normalna rič, rič na svome mistu. A grube su riči rak, bolest, nasilje, mržnja…”
I rest my case!
I evo još jednom, ovaj put mimo objavljivanja linkova na društvenim mrežama, zabavite se i nasmijte, jer ova objava tome i služi!
Originalna objava
Postoje omoti albuma koji su na tragu remek djela, postoje oni koji jesu remek djelo!
Prilikom pakovanja svoje muzike, umjetnici nastoje da omot vizualizira muzički sadržaj.
E sad, „što je pjesnik htio reći“ s ovim omotima albuma, teško je zaključiti, pokušajte pa ako uspijete!
Ako pak ne uspijete, ne brinite, bar će te se dobro zabaviti! 🙂
Omoti albuma koji to možda i nisu!
