Iako je Roy Wood bio “mastermind” grupe the Move, Jeff Lynne je uvijek bio negdje tu, na izvoru i mjestu gdje se odlučivalo o grupi. Pored uspjeha u UK, gdje su imali dvadesetak singlica na top listama, u Americi nisu imali apsolutno nikakav uspjeh. U biti, dovoljan je površan pogled na opus grupe, kroz prizmu progresivnog uvrnutog izričaja, i odmah postaje jasno, zašto!
Jeff Lane i Roy Wood kreću u novu avanturu koju nazivaju Electric Light Orchestra. Mijenjaju izričaj, ali još uvijek djeluju u progresivnom pravcu. Sreća se počinje smiješiti i jasno je gdje leži koka koja leže zlatna jaja. Roy se ne slaže, odlazi, jer uvrnuti progresivac ne podnosi velike i pune dvorane, ni „pun bankovni račun“.
Jeff preuzima primat u grupi i bend uzlijeće nebu pod oblake. Jedan oh hitova, ali samo jedan u ogromnom nizu je i “Don’t Bring Me Down”, koji možda najbolje prikazuje „kopernikov obrat“ u izričaju.
Svejedno, guštajte, jer i ovakav ELO je svjetlosnim godinama iznad današnjeg prosjeka.
Electric Light Orchestra – “Don’t Bring Me Down”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
