Teško je i pojmiti da je od dana kad je preminuo Momčilo Popadić do ovih dana prošlo 30 i kusur godina, skoro pola prosječnog životnog vijeka. Pogotovo u kontekstu kolektivne memorije kad je to u biti bilo “jučer“.
Jedna od velikih ličnosti, osoba od integriteta i nadasve talentirani pisac proze i poezije, Momčilo ili kako su ga zvali Pop, je bio dio kulturološke sredine „najfetivnijeg“ mediteranskog grada na svitu. Uz suvremenike iz umjetničkog miljea, (Arsen Dedić, Jakša Fiamengo), pripadao je krugu „splitskih umjetničkih duša“ u razredu sa Smojom, Senjanovićem, Tomom, .. .
Doduše nije bio izraziti humorist, ali je bio usko vezan za Split, Mediteran, more i karakteristično, temperament Velog Mista.
Iako svestran u pisanju, ipak će među narodom ostati u sjećanju po stihovima nezaboravnih hitova poniklih “oko Geta i Prokurativa”. Neke od pjesma su toliko “postale narodne“, da se već danas počinje uvlačiti mišljenje da to zaista i jesu. Sam pogled na naslove je impresivan.
Da ništa u životu nije napravio osim njih, bilo bi dovoljno da se komotno smjesti na policu velikog pisca našeg podneblja.
Evo i spiska, pa procijenite istinitost gore napisanih riječi:
“Oprosti mi, pape”, “Ča je život vengo fantažija”, “Što učinila si ti”, “Svoju zvizdu slidin”, “Zbogom ostaj ljubavi”, “Adio kumpanji”, “Imala je lijepu rupicu na bradi”, “Skitnica”, “Ne znam koji vjetar puše”, “Ne budi me mati”, “Kad bi samo ljubit znala”, “Čuješ li me, jel’ ti drago”, “Ključ ispod otirača”, “Košulja plava”, “Momo, zašto plačeš”, “Tonka”, “Reci mi tiho, tiho”, “Ti si moja kiša blaga”, “Najlipše te jubi oni što te gubi”, “Neveni žuti, žuti”, “Da mi je biti morski pas”, “Hajdučka”, “Šijavica”, “Lišina” (izvor: Wikipedia)
Što drugo reći, vengo R.I.P. Pope!
