Između fejs klipova o mačkama na stablu, pasima u vodi, majmunima iz Sabora, parodijama o Greti mogli ste naletit na ekipu mladih entuzijasta kako u podzemnoj New Yorka rastura puhače instrumente energijom koja bi opet oborila “blizance”, (da nisu već planski srušeni jel). Netko ih je od prolaznika snimio, kako to obično biva i video je postao viralan, a sad na YT imaju preko 15 milijuna pregleda samo tog videa i milijune ostalih.
Posrećilo im se nakon 10 godina na sceni, tj.na ulici, od 2006. na vamo, da sad sviraju di žele. Danas je na netu sve moguće, ali kada netko materijalizira tu popularnost, snimi album i godinama bukira turneje, trenutno 35 Europskih gradova u 43 dana, a među njima i Split, mora biti dobar.
Ali kao šta bi rekli stari Grci: “It ain’t mean a thing if you ain’t got that swing”
Šta to znači jednom Splitu?
Kome god sam reka da dolaze Lucky Chops, pitali su me hoće li biti okus maline, kao da prodajem lizalice. Ja sam ih gleda prije dvi godine u Zagrebu kao predgrupu Gogol Bordella, ali sada ipak dolaze samostalno. Jučer sam zvao frenda koji je “freak” za koncerte ko i ja, poslao mu njihov klip, na što mi je on kratko i hladno reka da mu se ne sviđaju.
Šta ti se nema tu šta sviđat?
Moraš biti gluhonijem i bez noge za ne osjetiti tu energiju i ne poželit biti dio toga. Naklapam, al moguće da kao branitelj ima averziju prema trubama. U tom kontekstu ovakvoj vrsti benda ne bi bio dopušten koncert u Splitu prije 20-ak godina kada se mrzilo sve što podsjeća na Dragačevske trubače, Festival Guču i cigane. Ipak smo mi Europa, jel…molim samo Mozarta, Beethovena, Chopina, klavir i violinu, hvala.
Oko 9 sati kada je zakazan koncert već je bilo oko 9 ljudi u klubu, plus osoblje, što mi je potvrdilo crne slutnje. S obzirom na to da se karte nisu dilile po školama, niti po stranačkoj osnovi kao za nastup reprezentacije na Poljudu, morala se izdvojiti jedna pristojna suma, jer klub je relativno mal, a bend relativno velik i sigurno skup. Ipak dolaze iz New Yorka, i to ne o trošku države, nosačem aviona.
Nekoliko chilli medica kasnije već se to dobro popunilo (ili se to meni u očima uduplalo), a kada se bend popeo na binu u 22.20 već je to bilo skoro krcato. Izgleda da se pojavilo njih nekoliko od 537 ljudi šta sam ih zva.
Svi su željno iščekivali dobar tulum instrumentalnog benda koji ih neće tlačiti s refrenima, starim, novim, pjesmama, već samo lupanjem i trubljenjem za plesanje. Pet puhača i bubnjar koji udara ritam nemaju predaha, atmosfera se od prve pjesme nije spuštala, samo se lagano dizala. Nemaju gitare, basa, klavijature, sve ono klasično što se viđa na bini, a nemaju ni jednu stvar za odmor, sad tamo neke baladice ili stiskavac. Ne, samo melodično, veselo, pa jako i žestoko.
Nije bilo potribe bendu da predstavlja pisme, koja je s kojeg albuma kada imaju samo jedan album od ove godine, a pogotovo ne o čemu se radi i šta je pjesnik htio reći, kada pjesnika nemaju.
Ali to je baš ono što se traži, kao parti bez DJ-a.
Ja bih ovakav bend zaposlio da mi bar jednom tjedno svira u klubu. Glavni među njima, saksofonista je vodio kolo i obraćao se publici, stvarajući neku interakciju i držeći atmosferu na nivou. Nisam baš ljubitelj tih kolovođa ko da smo na stadionu, valjda iz logičnog razloga što ne volim raditi ono što mi se kaže. A to njihovo većinom se u konačnici svodi na ono: “Kad si sretan lupi dlanom ti o dlan, klap, klap.” , ili ono: “Ajmo ruke gore”, kao da su stilske vježbe u bazenu.
No oprošteno im je, Amerikanci su i vole da je po njihovom. Publika se nije puno protivila, jer muzika je davala opravdan razlog za biti proaktivan i bila su savršena podloga za plesanje, skakanje i stilske vježbe u bazenu pivi. Lipo je bilo vidit nasmijane ljude između 25 i 65 godina, a čak se u prve redove ugura jedan mali od 10-ak godina. Virovatno je na fejsu vidia klip i kad je sazna da taj bend svira u Splitu potega mamu za rukav i nagovoria da ga povede u Judu. Sjećam se tako su mene 80 i neke odveli na koncert Lepe Brene u dvoranu Gripe.
Još se nisam oporavia od toga!
Šalim se, Brena je kraljica.
Bend je odsvira svih 11 skladbi sa svog albuma i to je ono što ih čini jedinstvenim i izdvaja od mnogih sličnih uličnih glazbenika. Imaju svoje pjesme, ne čini mi se da kopiraju ikoga i gdje god dođu naprave feštu. Doduše album traje 43 minute pa su morali malo dužiti, nešto svirati obrada koje ionako u njihovom ludom aranžmanu rijetko ko može prepoznati kao “cover”, a virujen da ih imaju više nego Jadranska magistrala rupa na cesti.
I kako to obično biva, odlaze s bine žicati bis, da bi se kao fol vratili, a baš su mislili ići doma, žena ih zove. Za taj bis su odsvirali par stvari, predstavili bend i onda završili sa sad već legendarnim mixom: “Funkytown/I Feel Good” koji ih je dovea tu di jesu. Vraga su oni planirali koncert bez toga.
E, ali kada su stvarno trijumfalno završili koncert i kada je Miro za mixetom već pustio glazbu iz studija, publika se neplanski pobunila i skandirajući tražila još. Briga nas što svirate svaku noć skoro i putujete u 35 gradova Europe, 43 dana, mi hoćemo još.
Prvo je izašao tamnoputi svirač Tuba, onog ogromnog limenog čuda što se drži iznad glave ko da prikuplja kišnicu, a onda se glavni lik, spomenuti kolovođa na saksofonu spustio u publiku uz note stare gospelske himne: “When the saints go marching in”. To je bilo na tragu Đele iz Dreamersa koji nakon što s bendom odsvira tri ure izađe na binu i sam s gitarom svira još dvi ure, samo za dušu publike, dok ostatak benda cuga, a sve za iste pare.
No oni su odsvirali tu jednu i to je bilo dovoljno za dušu svih. Radni je dan i kada završi do ponoća dobro je.
Izuzetno je zadovoljstvo i sreća vidjeti i doživjeti mlade ljude koji su zaljubljeni u svoje instrumente i na račun njih proputuju i usrećuju cili svit. Iako izgledaju ludo i puknuto kao da su sad s ulice ili plaže došli, način na koji vrhunski i zabavno sviraju mogu bilo koju dvoranu ili kazalište napuniti s publikom od 10 do 80 godina. Usput su ekološki i aktivistički osviješteni, a rado pomažu djeci u školama gdje su god pozvani s edukacijom o glazbi.
A mi smo sretni što jedan svjetski bend povećalom našao na karti Split i onaj ko nije bia na koncertu može žaliti. A ono što se bend okupao jučer kod nas na Bačama, to im je bilo sve za ovu godinu, jer večeras su već u Zagrebu, sutra u Beču.
Uz odličan prijem organizatora i publike i oni mogu biti presretni i zahvalni na svemu, sa željom da se vrate. S obzirom na sve okolnost ni bend ni splitska publika nije razočarala što daje nadu i zalog za buduća dešavanja.
Možda se Split napokon budi i dolaze bolja vremena za dobru glazbu, publiku, bendove i za samu scenu koja nije dosadna, medijski nametnuta i klasična “mainstream”.
Hvala Judinom Drvu, hvala voditelju Škvorcu koji je i sam zaljubljenik u saksofon i veselimo se novim svjetskim bendovima.
Foto: Boris Vincenzo Dalmatino
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
