Evala svima ispred radi prijemnika, počinje emisija Music LP-Underground.
U ovoj emisiji će biti riječi o jednom albumu koji je svojim postojanjem unio zabunu na medijskoj sceni. Naime, ništa nije upućivalo da će izaći, a kolaboracija dvaju umjetnika prije njegovog izlaska je bila tek ovlaš medijski pokrivena i pored njihovog zvjezdanog statusa.
Nažalost jedan od aktera je nakon njegovog izlaska preminuo, tako da nažalost, ovaj album postaje ujedno i posljednje izdanje ovog velikana prošlosti, ali novog stoljeća.
Dakako, svi vi koji pratite muziku i događaje oko nje, znate da se radi o Jeff Becku i Johnny Deppu i njihovom zajedničkom albumu „18“!
Nitko ne može osporiti činjenicu da je suradnja Jeff Becka i Johnny Deppa počela prije medijski (pre) napuhanog sudskog slučaja u kojem je Depp ipak izvukao deblji kraj, iako je to samo jedna u nizu parnica u kojima je optužen. No, taj materijal ne pripada ovdje,već samo kao digresija o tome da album „18“ nije rezultat trenutnog iskorištavanja situacije i medijske promocije Deppa, već samo rezultat jedne (neobične) kolaboracije koja je počela prije sudskog slučaja.
John Depp je svestrani umjetnik i jedan dio njegovog umjetničkog djelovanja je i muzika. S Hollywood Vampires je snimio album i s njima nastupao u promociji istoga.
Jednom prije par godina, ušetao se u garderobu Jeff Becka nakon njegovog koncerta i jednostavno rekao da bi želio raditi s njime. Jeff, nepredvidiv kao i uvijek, iz prve prihvaća suradnju, iako teško da je znao s kime ima posla.
Projekt se počeo ostvarivati još prije epidemije Covida 19, i po ulasku u studio mnoge su stvari jednostavno „kliknule“, te se duo dao na posao. Prema riječima samih aktera, osjećali su se kao osamnaestogodišnjaci u tim trenucima, te je stoga album i dobio taj naziv.
To bi bio uvod!
Ovo što slijedi, nije baš lijepo. Kao prvo, na albumu ima briljantnih trenutaka, pogotovo sa strane od Jeff Becka, ali on bi ih imao i da je snimio solo album. Drugo, ono još gore, album je obična kupusara svega i svačega, odnosno, „što se babi snilo, to se babi tilo“. Drugim riječima, album se „u grubo“ sastoji od dva djela, probavljivog, koji je na trenutke odličan, i u još rjeđim trenucima veličanstven i onog drugog djela u kojem se pokušava dokučiti „što je pjesnik htio reći“.
Becku nije trebao ovaj album, pogotovo u ozračju prethodnika, kad je isporučio album za anale i album koji je već danas klasik.
Ovaj nije ni na tragu tog statusa i vjerojatno će biti zaboravljen čim se svjetla pozornice ugase, čitaj, suradnja Becka i Deppa okonča.
A počinje odlično. Uvodna skladba, instrumental “Midnight Walker” daje nadu u odličan nastavak i još bolji materijal. Pa i nastavak, “Death and Resurrection Show” odlično nastavlja album. I onda dolazi „Time“, anemična izvedba u kojoj tek u drugom djelu čujemo ono što bi trebali čuti cijelo vrijeme. I kad se ponadamo da je najgore iz nas i odslušamo “Sad Motherfuckin’ Parade”, slijedi hladan tuš. Hajdemo biti pošteni, taj hladan tuš se ipak prekida tu i tamo u obliku “This Is a Song for Miss Hedy Lamarr” i instrumentala “Caroline No”.
Da, ima tu još, obrada “Venus in Furs”, no, sve tamo do kraja i nadahnute izvedbe kompozicije „Isolation“ , album jedva diše, odnosno onaj koji ga sluša. Neodoljivi poriv preskakanja kompozicija u cilju što bržeg kraja je neminovan.
I to je to, Jeff Beck se nije nešto puno osvrtatao za ovim albumom, Johnny Depp je već na sljedećim (celuloidnim) projektima, tako da će na kraju balade „18“ ostati na policama kao kupusara koja svjedoči o suradnji dvije karizmatične osobe, osebujnih umjetnika koja nisu uspjela ovim uratkom doći ni blizu svom statusu.
Preporuka, da, album poslušati, ali na preskoke. Poslušati gore navedene kompozicije, a ostale jednostavno preskočiti i zaboraviti, jer niti su u kontekstu, niti su blizu priče koju su Jeff i Johnny pokušali ispričati.
Šteta, talenta na pretek, materijala na tone, odabrano i prezentirano ispod svakog nivoa.
I na kraju, pitat će te se, kako to tako loše, ako ima odličnih stvari na albumu?
Pa jednostavno, veliki nemaju pravo na greške, a ovaj je album u svojoj esenci jedna velika greška! Eto!
Bila je to recenzija albuma „18“, Jeff Becka i Johnny Deppa .
Slijedi album!
I to bi bilo to!
Dragi slušatelji, bila je to emisija posvećena albumu „18“ Jeff Becka i Johnny Deppa
Recenziju, cijelu emisiju, kao i sam sinopsis možete naći na portalu Music LP-Underground. Ugodan ostatak dana želi vam autor i urednik, Jerko Jakšić.
Ciao Bao!
