Rock’n’roll je prepun priča, većinom ne sa sretnim završetakom, ali i s mnogima s baš s takvim, sretnim završetkom.
Priče su o ljudima, grupama, lijepe, ružne, nevjerojatne, ljigave, veličanstvene, ukratko, ne postoji nijedna djelatnost koja bi mogla biti ispričana a da je nema u rocku.
I tako je jedna od onih “vjerovali ili ne” priča bila ispričana, dakako s tragičnim završetkom, jer drugačije nije ni mogla završiti.
Glavni lik: Rod Evans i njegova, teško je reći, naivnost, pohlepa ili nužnost u nedostatku financija.
(Teško je osuđivati nešto za što se ne znaju korijeni, pa ćemo se tako ovdje ograničiti samo na izlaganje, a osudu, ako je ima – a ima sigurno – ostavljamo onima koji znaju točno u kojoj se situaciji Rod nalazio).
Dakle, priča ide ovako:
Godine 1968. Ritchie Blackmore i Jon Lord osnivaju Deep Purple. Daju oglas u “Melody Makeru” da traže pjevača. Od pregršt kandidata odabiru Roda Evansa (i uz njega basista Nicka Simpera).
Bend je lansirao tri albuma koji su vinuli Deep Purple u sam vrh scene, a kad su na turneji izdali hitove “Help” (obrada Beatlesa) i “Hush”, i Amerika ih je dobrano čula, jer je “Hush” bio lijepi hit na kontinentu.
(Ne treba napominjati da su za mnoge sljedbenike prva tri albuma Deep Purple bila najbolja albuma grupe.)
No, kad se euforija stišala i kad se vidjelo da će teško ponoviti uspjeh, pogotovo što se de facto ležalo na tuđim kompozicijama, Lord i Blackmore odlučuju krenuti s nešto težim izričajem. I tu se Rod našao u nezahvalnom položaju. Koliko god se upinjao, nije mogao otpjevati ono što su tražili od njega, te je naposljetku bio zamoljen da napusti grupu i prepusti mjesto mladom, prodornom Ianu Gillanu.
Po odlasku iz grupe Rod je mogao birati između jednokratne isplate ili autorskih prava. Odabrao je trajne autorske naknade za tri albuma prve inkarnacije Mark I.
Po odlasku, Rod osniva novu grupu Captain Beyond, koja prerasta u supergrupu, ali s tankim diskografskim rezultatom, bar za ono doba. Jer Captain Beyond se danas smatra jednim od kamena temeljaca današnjeg metala i uopće teškog izričaja.
Kad se grupa raspala, Rod se našao na vjetrometini. Jedini prihodi su mu bile tantijemi od prva tri albuma bivše matične grupe, a znajući politiku diskografskih kuća u to vrijeme, teško da je od njih mogao živjeti.
Odustaje je od glazbene karijere sredinom 1970-ih i započinje školovanje za respiratornog tehnologa.
U međuvremenu na scenu stupa jedna veoma loša praksa. Amerikom krstare grupe koje nose imena poznatih grupa, ali bez i jednog originalnog člana i dakako, često i bez znanja samih grupa. (Sjetimo se samo priča o Fleetwood Mac, Zombies).
Jedan od “promotora” takve prljave prakse bio je Geoff Emery, odvjetnik i hobi klavijaturist. Najpoznatija prevara mu je bila osnivanje sastava “New Steppenwolf”, dakako, bez i jednog originalnog člana, i bez znanja grupe. S “New Steppenwolf” je nastupao diljem Amerike, izazivajući valove nezadovoljstva kad bi publika shvatila da ispred sebe nema Steppenwolf, nego njihove imitatore.
Čim su čuli za postojanje imitatora, originalni Steppenwolf podiže tužbu i gasi cijeli projekt.
Stoga nije ni čudo da je Geoff Emery nanjušio zaradu kad je čuo da se Rod povukao iz muzike i da se školuje za rad van industrije. Kontaktira ga i uvjerava da pokrene svoj bend, ali pod imenom “New Deep Purple”. I te 1980. godine Rod naivno pristaje biti pijun u rukama monstruoznog managera. (Geoff Emery kontaktira i Simpera, ali ovaj odbija!)
Postavu su upotpunili basist Tom De Rivera i bubnjar Dick Jurgens, koji nisu imali nikakve veze sa stvarnom grupom.
Emery, već iskusan u takvim projektima, odmah je registrirao tvrtku pod nazivom Deep Purple Inc., zatim zaštitio “Deep Purple” kao žig u američkoj vladi i saveznoj državi Kaliforniji, te rezervirao turneju preko agencije William Morris.
No, to nije bilo ono najgore, jer Emery, prefrigani odvjetnik, registrirao je Evansa kao jedinog dioničara Deep Purple Inc., čineći ga jedinom osobom koja je legalno bila izložena sudskom progonu, ako do njega dođe.
Emery je u ime New Deep Purple rezervirao sedamdesetak nastupa diljem SAD-a, Kanade i Meksika, pa čak i na Havajima i u Anchorageu.
Prvi nastup bio je u Civic Centeru u Amarillu u Teksasu, 17. svibnja 1980.
New Deep Purple puni dvorane na račun imena, ali manje više svaki koncert završava u zvižducima i nezadovoljstvu. S vremenom su i promotori shvatili što se događa i počeli su otkazivati koncerte.
Posljednji koncert je održan u rujnu, kada je bend svirao za otprilike 300 ljudi u Rouyn-Norandi u Québecu.
Glas o postojanju dvojnika grupe bez ikakve veze s originalom stiže i u Englesku, te Lord i Blackmore u ime grupe Deep Purple kreću u legalnu bitku, koju dobivaju.
Cijena za Roda je bila ogromna, ne samo što je izgubio cijelu zaradu, već je kao dio nagodbe, a u cilju odustajanja od daljnjih tužbi, pristao se odreći svih tantijema od prodaje prva tri albuma grupe Deep Purple, albuma kojima je debelo pridonio.
Rod Evans se nikad nije oporavio od slučaja New Deep Purple, jer bio je jedini legalno odgovoran i dakako, nije mogao platiti milijunsku odštetu, i nadasve, ne samo što je izgubio autorska prava, već je u cilju otplate duga za sudske troškove svaka njegova zarada išla u prebijanje istog.
Dugo se vremena nije o njemu ništa čulo, tek je u novom stoljeću stigla vijest da radi negdje u nekoj bolnici kao respiratorni tehničar.
Tužna priča s koje god se strane gleda!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
