Klaus Schulze je sredinom sedamdesetih veliko ime u svijetu glazbe. Ponikao u krautrock okruženju, a govorimo o članstvu u Tangerine Dream, Ash Ra Tempelu i The Cosmic Jokers, Klaus je vrlo brzo uvidio da je njegova misija ipak na nekim drugim poljima od onih kojima su kročile grupe koje je čak i osnovao (Ash Ra Tempel).
Otisnuvši se u solo vode, kreira glazbu koja je u svim segmentima bila naslonjena na eksperiment, ambijent, ali i na pokušaje kanaliziranja svakodnevnih zvukova u krvotok avangarde. Za razliku od suvremenika sa sličnim intencijama, Klaus se oslanja na orgulje i relativno malo upotrebljava sintesajzer.
No, petim albumom sve se mijenja, i to dakako, nabolje, jer Klaus će prihvatiti sintesajzer kao osnovni instrument, ali ono po čemu je taj peti album “Timewind” značajan, uz sintesajzer će eksploatirati i sekvencer, koji će postati neizostavni dio njegove galerije instrumenata koje će upotrebljavati u budućnosti.
Klaus Schulze – “Bayreuth Return”
Album “Timewind” se sastoji od samo dvije kompozicije, kao što je to slučaj i s većinom njegovih izdanja, i u cijelosti je posvećen Richardu Wagneru. Iako su naslovi kompozicija izravno vezani za Wagnera, njegov život i smrt, Klaus u kompozicijama nije niti pokušao kreirati okruženje za eksploataciju Wagnerove glazbe, dapače, dvije kompozicije s Wagnerom imaju zajedničko samo to da ih naslovi asociraju na Wagnera.
Sama konstrukcija dviju kompozicija je različita. Dok je prva, “Bayreuth Return”, dinamična ambijentalna glazba, koja svojom impresijom dočarava svojevrsno putovanje kroz različite, bogate krajolike zvuka, dotle druga, “Wahnfried 1883”, pruža svojevrsno smirenje, “spuštanje lopte na zemlju”, kontemplaciju o vječnom filozofskom pitanju, životu, smislu, bivstvovanju i svega što čini jednu osobu misaonim bićem.
Možda će izgledati neobično, s obzirom na vrstu glazbe, ali Schulze je sve skladbe snimao uživo u studiju, bez postprodukcijske montaže kakva je danas uobičajena. I još nešto, prva skladba “Bayreuth Return” snimljena je u jednom jedinom “dahu”, dok je druga pak pažljivo slagana od slojeva, što album čini vjernim dokumentom njegovih improvizacijskih vještina i majstorstva nad tim novim instrumentima.
Po izlasku album “Timewind” nije bio jednako primljen. Neki kritičari smatrali su da su kompozicije preduge i samim time ugrožavaju koncentraciju slušatelja, dok su drugi u njemu vidjeli tek odskočnu dasku za bolje albume poput “Moondawna” ili “Miragea”.
No, velika većina, a i sam auditorij, složili su se da je album važan, ne samo kao dio Klausova opusa, već kao vrlo bitan dokument, fragment trenutka u kojem se glazba razlijevala na svim mogućim poljima i umjetnici gazili po njima donoseći nesvakidašnje zvukove, otkrića i ne rijetko embrije nečega što će tek postati popularno u nekom od derivatnih oblika, pa čak i u mainstreamu.
Ono ultimativno o ovom albumu možemo pak sažeti u jednoj rečenici – ovo je album za um, a ne za tijelo!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
