Gram Parsons ili Ingram Cecil Connor III, po rođenju, bio je osobenjak, zaljubljenik u muziku, osoba koja je svoje stavove, htijenja i afinitete bez ikakvog napora prebacivala na druge osobe. Bio je jednostavno majstor komunikacije koja je imala za rezultat prihvaćanje njegovih stavova od strane osoba koje su ih do susreta s njime apriori odbijale.
Nije bio nikakav genije tipa Einstein, ali ono što jest bio, jedna je od najkarizmatičnijih figura u muzičkom miljeu prošlog stoljeća. I to u toj mjeri da su ga prihvaćali i oni koji nisu voljeli njegovu muziku, ni bendove koje je kreirao ili s kojima je radio, i to baš radi te karakterne crte, blagosti u kombinaciji sa slonovskom upornošću.
Ovako napisano ispada da je bio superman, ali kao što nije bio Einstein, nije bio ni superman, jednostavno je duboko vjerovao u to što voli i radi i nastojao je to vjerovanje raširiti na širok krug.
Njegov je muzički životni put počeo kad je upoznao Elvisove pjesme i njegov životni put. Od rane mladosti svirucka gdje stigne, oformljuje bendove kako situacije zahtijevaju i stječe lokalnu slavu.
No, ono prvo dolazi tek s grupom International Submarine Band, s kojom otkriva country. Do tog je trenutka Gram bio folk pjevač, s gitarom, usnom harmonikom i svojim glasom. Već u prvim danima postojanja International Submarine Banda, Gram se izlaže virusu koji se zove country muzika i nakon toga će cijeli život provesti u promociji tog žanra, ali i ono što je po povijesti muzike najbitnije, posvetit će se simbiozi rocka s countryjem.
International Submarine Band – “Blue Eyes”
Povijesno gledano, International Submarine Band će biti samo uvod u njegov angažman s legendarnom grupom The Byrds, s kojom je ostavio neizbrisiv pečat u muzici prošlog stoljeća.
Naime, Gram Parsons se pridružuje legendarnoj grupi u trenutku kad su u grupi ostala samo dva originalna člana, Roger McGuinn i Chris Hillman. Priča kaže da je Roger McGuinn u glavi imao već gotov koncept novog albuma. Zamislio je da album bude dvostruki, te da bude neka vrsta retrospektive američke baštine, preslikane u moderni trenutak. Tako su na albumu trebali biti ovjekovječeni blues, jazz, country i R&B, svaki na svojoj strani. Ambiciozan projekt u svim aspektima svog kostura.
The Byrds – “Hickory Wind”
Nažalost po progresivu i na sreću po country rock, po ulasku u studio, Gram nosi svoje pjesme, nameće smjer u kojem će se album kretati i, naposljetku, cilj koji treba postići. Danas djeluje pomalo čudno da je pridošlica, ma koliko jaka bila, uspjela nametnuti svoju volju već etabliranom bendu.
Svjetlo dana ugledat će album “Sweetheart of the Rodeo”, koji postaje kamen temeljac novog pravca, country rocka.
Nemirnog duha, napušta “zlatnu koku” po završetku albuma i kreće dalje u svom pohodu za promociju countryja.
A to je značilo osnivanje novog benda u suradnji s Chrisom Hillmanom. The Flying Burrito Brothers u rekordnom roku zauzima svoje mjesto na medijskoj sceni, i za kratkog života postaje perjanica pokreta koji se naslanjao na country.
U ovoj je fazi važno za napomenuti da je Gram prijateljevao s Keithom Richardsom i dakako sa Stonesima, i svojim je svjetonazorom utjecao na kreativni dio tandema Jagger – Richards. Njegov je utjecaj i te kako vidljiv na nekoliko albuma koje su Stonesi izdali.
Život Gram Parsonsa je bio prebogat da bi ga se jednoznačno opisalo u par rečenica. Jer pored nespornih zasluga za rađanje novog pravca u muzici, taj je isti eksploatirao u suradnji s Emmylou Harris, a nakon njegove smrti, Emmylou je na svakom koncertu izvodila par njegovih numera, njemu u čast.
Emmylou Harris /Gram Parsons/ – “Luxury Liner”
Život Gram Parsonsa bio je tipičan život umjetnika tog doba, droga i alkohol. Ne mali broj je skončao u ranoj mladosti, postoji i Klub 27, onih kojima je ta godina u životu bila presudna. No, Gram ju nije dočekao, preminuo je s 26 godina. Uzrok smrti, klasika trenutka, OD!
Pa i oko njegove smrti isplela se priča koja je prešla u legendu, koja je za razliku od samog značenja, istinita.
A ona kaže:
Gram je želio biti pokopan/kremiran u Mojave pustinji, pod možda najpoznatijim “drvetom na svijetu”, Joshua Tree. Kako se vlasti/obitelj nisu uspjele usuglasiti oko legalnih zavrzlama, i sve je ukazivalo na to da će se Gram pokopati na klasičnom groblju na klasičan način, Gramov menadžer Phil Kaufman i najbolji prijatelj Michael Martin, iz zračne luke Los Angelesa, gdje je kovčeg s tijelom čekao na ukrcaj u avion, kradu kovčeg, ukrcavaju ga u auto i kreću prema Mojave pustinji.
I dolaze na željeno mjesto, pod Joshua Tree (koji nije stablo, već kaktus) i pale kovčeg. Na njihovu žalost, lijes je samo djelomično izgorio, a i policija ih je stigla, te su obojica uhićeni.
Pa ni tu nije kraj, epilog se dogodio na sudu. Sudac je saslušao argumente obje strane i uvažio manje-više sve što je došlo od branitelja, te su Phil i Michael proglašeni krivima, ali samo za prekršaj krađe lijesa i kažnjeni simboličnom novčanom kaznom (inače, broj prekršaja za koji su mogli biti osuđeni mogao ih je odvesti u višegodišnju robiju!).
A da sve ne ostane samo na (istinitoj) legendi, pobrinula se filmska industrija. Po ovom (bizarnom) događaju snimljen je odličan film “Grand Theft Parsons”. (kojeg u cijelosti možete vidjeti ovdje!)
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
