Povijest supergrupa i nije neka baš sjajna povijest. Malo ih je opravdalo naziv, a još manje uspjelo napraviti nekakav iskorak dalje od svojih matičnih grupa ili solo opusa. Često su to bila kratkotrajna okupljanja, neka kreirana od diskografskih kuća, neka od promotivnih managera, neka pak silom prilika, a neka voljom sudionika da krenu zajedno i vide što će se dogoditi.
Veoma malo tko se danas sjeća gromoglasno najavljivanih supergrupa, iza kojih je ostalo malo ili, bolje rečeno, ništa. Rijetke su uspjele u potpunosti opravdati naziv “super”, isto tako rijetke su barem djelomično opravdale taj superlativ, a mnoge su se supergrupe ugasile i prije lansiranja prvih radova u medije.
Jednostavnim riječima, imena DA, garancija NE!
U kategoriju onih koji su se odlučili na zajednički avanturu i odlučili vidjeti što će ispasti spada supergrupa Gizmodrome, sastavljena od zvijezda: Stewart Copeland (The Police), Adrian Belew (King Crimson, David Bowie, Frank Zappa), Mark King (Level 42) i Vittorio Cosma (PFM).
Gizmodrome – “Man In The Mountain”
Ono što ovu supergrupu ipak čini posebnom jest sam pristup, ali i žanr kojem su se okrenuli pri skladanju i izvedbi. Iako su došli iz različitih glazbenih sredina (mainstream, prog, simfo prog, pop), svi članovi benda imaju isto ishodište, progresivna muzika prošlog stoljeća.
Isto tako, očito je da nitko od sudionika u ovu avanturu nije ušao s nekim velikim očekivanjima, tako da je ono što je došlo u obliku istoimenog albuma bilo veoma ugodno iznenađenje.
I to veoma ugodno, jer i kritika se složila u jednom: ovo je album koji zvuči svježe, razigrano, kao da ga nisu kreirali okorjeli profesionalci, već golobradi mulci iz garaže. Pa i same izjave sudionika da pokušavaju kreirati prog punk daju neku konačnu sliku ovog albuma.
Svaki član je sa sobom donio svoje i u kombinaciji s ostalima jednostavno prilagodio izričaj, i time dolazimo do onog glavnog: album jest zbroj pojedinačnih kompozicija, očito se nije baš gledalo čije su i tko će ih imati više na albumu, iako je veliki dio kreirao Copeland.
Gizmodrome – “Amaka Pipa (Behind the Scenes Mix)”
Njegovo sviranje bubnjeva nekako se provlači cijelim albumom kao dominantan zvuk, iako ne i iritantan radi impresije prevladavajućeg; vjerojatno su se svi skupa složili da se to odradi producentskim zahvatom. S druge pak strane, Belew je “suspregao konje” i podredio svoju gitaru ukupnoj slici i naposljetku, melodična lirika, koju je većinom napisao Copeland, uz dozu humora pridonosi utisku “neobavezne”, ali ozbiljne svirke.
Dakako, ne brkati sa striktnim pojmovima, jer glazbene vinjete na albumu su daleko od tih pojmova.
Kao što se dalo i naslutiti, album prvijenac ujedno je i posljednji studijski album grupe, jer ipak su obaveze svih članova prevelike da bi na neku dužu stazu sve skupa preživjelo.
No, 2021. godine matična diskografska kuća lansira i živi album “Gizmodrome Live” koji stavlja definitivnu točku na “i” postojanja ove u svemu ipak neobične supergrupe.
Gizmodrome – “Gizmodrome” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
