Pedesete godine prošlog stoljeća, osvit novog civilizacijskog poretka.
Zapad proživljava početak najvećeg civilizacijskog procvata otkako je ljudskog roda.
Iz poslijeratnog prosperiteta rađa se nova nada.
I ne bivajući uopće svjesna, Amerika šalje ritmove i zvuk koji će zaraziti cijeli svijet. Sjeme pada na plodno tlo, najprije u Engleskoj. Blues postaje trend, blues postaje sve.
Mladi ga prihvaćaju bezuvjetno i počinje njegova evolucija koja će dovesti do “British boom”-a.
Kažu da je sve počelo kad je Billy Halley izdao singlicu “Rock Around the Clock”.
Neki kažu, da je sve počelo kad je Chuck Berry izdao singlicu “Roll Over Beethoven” i “Johnny B. Goode”.
Drugi pak kažu, sve je počelo s Elvis Presleyjem i njegovim legendarnim “Heartbreak Hotel” i “Jailhouse Rock”.
A neki drugi pak kažu, sve je počelo onog trenutka kad Beatlesi ulaze u studio i počinju sa snimanjem svog materijala.
Ako se mene pita, počelo je sa svime nabrojenim. Sve ovo je bilo sastavni začin novog jela. Prajuha se počela zagrijavati do točke vrenja. Nije trebalo dugo čekati, i na pozornici su se počeli stidljivo pojavljivati neki novi klinci, prašeći na ručno napravljenim gitarama, izvodeći većinom obrade blues standarda tog doba.
The Rolling Stonesi zauzimaju drugi pol scene, svojim provokativnim, pa čak huliganskim ponašanjem, predstavljajući protutežu uglađenim i pristojnim Beatlesima. Animalsi izdaju “House of Rising Sun”, još jednu veličanstvenu i vječnu obradu blues klasika, Kinks izlaze sa “You Really Got Me”, i niz postaje beskonačan.
Bilo je za očekivati, da će se na sceni pojaviti antipodi tadašnjih rock zvijezda, koji će u svom stvaralaštvu nositi negaciju komercijalne komponente samim pristupom i stilom. Javljaju se prvi znakovi bunta protiv komercijalizacije rocka, stvara se novi pokret, te se po samom osnutku seli u “podzemlje”. Iz tog doba datira izraz “underground”, za muziku koja se odmetnula od komercijalnih tokova i već utabanih struja, kojima je prvenstveni cilj dolazak na top liste.
Syd Barret i Rodger Waters se susreću i pokušavaju realizirati neke druge ideje, neki drugi pristup muzici, putem eksperimenta sa zvukom.
Artur Brown sa svojim putujućim rock teatrom za divno čudo zaposjeda vrhove top lista, postaje na kratko dio establišmenta protiv kojeg se borio.
Jan Anderson i Mike Abrahams počinju intenzivne probe za ulazak u studio i pripremu prvog albuma.
Eric Clapton napušta Yardbirdse, Jack Bruce i Ginger Baker, Graham Bond Organization.
Steve Winwood napušta Spencer Davis Group.
Keith Emerson vrbuje Greg Lakea, preotimajući adut King Crimsonu, no prvi album je već iza njih i legenda je rođena.
John Mahavishnu McLauglhlin napušta Miles Davisa.
Tony Williams sanja neku novu muzičku formu.
Chick Corea počinje slušati rock.
Santana izdaje nepostojeći album.
Jeff Beck se sprema ući u studio za prvi solo album.
Jimi Page odrađuje turneju s New Yardbirdsima….
Jimi Hendrix dolazi u London
Morrison susreće Manzareka
Janis se pridružuje Big Brothersu
Van Morrison napušta Them
Stonesi bivaju uhapšeni zbog zloupotrebe droga... .
Canterbury se budi nakon neobičnog sna koji će postati java
Van Der Graff Generator nastupaju pred praznim gledalištima
Black Sabbath počinje svoj tamni pohod na scenu
Ian Hiseman kreče u samostalnu avanturu
Blackmore dolazi u anonimnu grupu Deep Purple
Dylan susreće Andy Warhola
Velvet Underground postaju dio tima Tvornice
Peter Green napušta Bluesbrakerse, …i još nebrojeno trenutaka koji su stvorili trenutak prije “velikog praska”.
Pritisak odozdo je postao neizdrživ za establishment, svi šavovi estrade i medija su jednostavno popucali. Ulica i sve ono što je išlo s njom, eksplodirala je u jedan ogroman prasak, pokrivajući cijelu zemaljsku kuglu.
Od tog trenutka više ništa nije bilo isto i neće nikada više biti. Juha je bila spremna za serviranje. Stotine, tisuće sastava niče diljem Britanije, prelijevajući utjecaj na Europu i drmajući uspavanu Ameriku. No, ova će se probuditi tek najezdom sastava iz Engleske, kad se počinju rađati veliki bandovi na tom kontinentu.
Teško je u par crtica opisati ovaj proces koji je tekao doslovno non stop i evoluirao iz sata u sat. Navečer bi lijegali s jednim, a ujutro se budili s drugim stilom, smjerom, novim, različitim.
Vremena su bila izuzetna!
U Americi se rađa Flower Power, generirajući cijelu šumu novih sastava, od kojih su mnogi postigli planetarnu popularnost, iako su izašli iz krila undergrounda.
U Europi sjeme nije moglo pasti na plodnije tlo. Mladi muzičari, pogotovo akademski obrazovani, nisu željeli ući u uštogljeni establishment, te su se izdvojili i po podrumima i garažama počeli eksperiment s muzikom. Bilo je utjecaja iz Engleske i nešto iz Amerike, u obliku bluesa, ali kontinent je većinom ostao izoliran, te se time okrenuo sam sebi i svojem nasljeđu.
U Njemačkoj se rađa Kraut Rock, s bezbrojnim pravcima i popravcima uz još bezbrojnije grupe. Labava veza među njima je bila manjak utjecaja sa strane i besprigovorna odanost eksperimentu.
U Francuskoj se rađa potpuno novi pokret, autonomni pravac Zeuhl, s vlastitim jezikom, i stilom, kojeg je stvorila Magma.
U Holandiji buja scena pod utjecajem Focusa i Golden Earinga, oslanjajući se na lepršavu muziku sa srednjovjekovnih dvorova.
U Švedskoj raste pokret koji se oslanja na čistu klasičnu tradiciju, te niču sastavi koji su direktno inspirirani klasičnom muzikom, a neki idu toliko daleko, da rade obrade klasičnih djela u rock ruhu.
Italija pada pod kapu progresivnog rocka omotanog simfo utjecajima, za njom u stopu ide Španjolska.
Ni željezna zavjesa nije bila prepreka prodoru rocka. U Jugoslaviji niču grupe, neke standardom ravne svojim uzorima na zapadu, Mađarska odaje svoj obol pokretu s dvije perjanice, koje će prodrijeti na zapadne liste.
Grčka sa svoje strane šalje emisare na globalnu rock scenu.
Ukratko, cijela zapadna civilizacija je pokorena blues/jaz/simfo verzijom modernog izričaja te njegovih derivata.
Sve to skupa, je obilježilo epohu koju zato i nazivam, zlatnim dobom muzike i najvećom demokratizacijom umjetnosti uopće.
Eto!
