Ekseption je bio nizozemski sastav koji je svoje mjesto pod suncem našao u obradama klasičnih kompozicija, ali i u izvedbama svojih djela prožetih klasičnim ugođajem.
Možda zvuči pomalo čudno, ali bili su najkomercijalniji nizozemski sastav tog vremena. Obrade klasičnih kompozicija izdane na singlovima redovno su se penjale na top-liste, kako u Nizozemskoj, tako i u ostatku Europe, uključujući i onu bodulsku državu.
Čudna su to bila vremena, sve što se posadilo raslo je u nevjerojatnim količinama. Umjetnost je bujala iza svakog kantuna, u svakoj ulici. Slikarstvo, kiparstvo, performance, glazba, sve je to bujalo nenormalnim tempom. Ritam izmjena trendova i pravaca bio je toliko intenzivan da smo se svako jutro budili s pitanjem: što ima danas novoga?
A bilo je!
Svaka garaža bila je rasadnik talenata, svaka ploča je obećavala nešto više u sljedećem izdanju, svaki sastav je vodio do nekoliko novih, još boljih, svaki koncert je dokazivao razlog postojanja, svaka odsvirana nota je postajala povijest.
Ne možemo poricati da je u tom razdoblju, kao i svim razdobljima ljudskog stvaralaštva, bilo smeća, da je bilo žicarenja sitniša na račun trenutka, ali to nije i neće biti tema ove objave.
Ekseption je iznikao iz marginalnih grupa tog vremena, The Jokers i Incrowd. Predvođeni klavijaturistom Rick van der Lindenom, Ekseption stvara spoj rock glazbe pomiješane s jazz elementima i nadasve orijentiran na klasičnu glazbu. Za razliku od nekoliko bendova tog doba, pored dominantnih klavijatura, puhački instrumenti Reina van den Broeka daju im poseban pečat. Dodajući na to još i gitarista, Roba Kruismana, koji uz gitaru na albumu svira flautu u stilu Iana Andersona, dobivamo čudesnu sliku neobičnog benda.
Započevši kao jazz, pop i R&B sastav, Ekseption ubrzo mijenja smjer pod jakim utjecajem grupe The Nice. Odluka da se krene s rockom koji ima elemente klasične glazbe, kao i s obradama klasičnih kompozicija, urodila je plodom već na prvom albumu.
Album otvara “The 5th”, koja postaje zaštitni znak grupe. Cijela je bazirana na petoj Beethovenovoj simfoniji. Kompozicija zorno ilustrira kako se Lindenove klavijature stapaju u nizove puhačkih segmenata, stvarajući karakterističan zvuk Ekseptiona.
Kompozicija obuhvaća karakteristične dijelove simfonije, prezentira je u ogoljenom, ali vrlo razumljivom obliku.
Vjerovali ili ne, “The 5th”, je postala veliki internacionalni hit tog doba.
“Ekseption” – “The 5th”
Na uvodnu se naslanja “Dharma”, obrada Andersonove “Dharma for One”.
Postavljajući visoke standarde, Ekseption odlazi korak dalje od samog autora i uvodeći puhačke instrumente, pretvara je u “Ekseption piece”. Nadahnuto, maštovito i vrhunski izvedeno.
“Ekseption – “Dharma”
Album je gotovo cijeli sastavljen od obrada klasika, i pri tom je važno napomenuti da Ekseption u svojim obradama nikada ne gubi logiku i atmosferu originala. Tu se vjerojatno i krije jedna od tajni takvog uspjeha grupe.
Album nastavlja prekrasna “Little X Plus”, jedina originalna kompozicija na albumu, napisana od Ekseptiona. Ovaj jazzy komad glazbe, koji započinje općepoznatom igrom flaute i vibrafona, ulazi u anale moderne glazbe po svojoj osebujnosti i zaraznim melodijama.
Inače, ako se budete pokušali sjetiti odakle vam je poznata, sjetite se Pink Pantera, crtanog filma koji svoju popularnost zahvaljuje glazbi Henryja Mancinija, ali i ovoj kompoziciji koja se u svojim varijacijama neprimjetno uvukla u projekt.
Ekseption – “Little X Plus”
O sljedećoj kompoziciji nema potrebe trošiti riječi.
Obrada Khachaturianove “Sabre Dance”, odnosno “Ples sa sabljama”, slijedi i pokazuje svu raskoš talenta cijele grupe. Jer, aranžirati ovakvo klasično djelo ovakvim intenzitetom, nabijajući ionako agresivni tempo, i pri tome slijediti osnovnu liniju originala, e to mogu samo umjetnici koji i te kako znaju šta činiti i kako.
Postoji samo jedna grupa koja se usudila na ovaj, sebi svojstven, način obraditi ovu temu, a to je Love Sculpture s Dave Edmundsom na gitari.
Ekseption – “Sabre Dance”
Obrada Bachove kompozicije pod nazivom “Air” zatvara prvu stranu albuma.
E, to je bio jedan od mojih lumena u to vrijeme. Znao sam za melodiju, znao sam da je to netko napisao, ali po prvi puta susreo sam se sa stvaralaštvom Bacha. U to vrijeme, za mene je Bach, a i svi ostali klasični skladatelji, bio nešto veliko, nedostižno, nešto što se ne razumije i što se može slušati s deset akademija, pet konzervatorija…
I onda, Procol Harum uzima istu temu i izdaje “A Whiter Shade of Pale”.
Nakon ovoga svega, klasična glazba za mene nikad više nije bila ista!
Ekseption – “Air”
Album nastavlja “Ritual Fire Dance”, Manuela de Falle. Još jedan od svijetlih trenutaka na albumu. Bez suvišnih nota, Ekseption na sebi svojstven, jazzy način, obrađuje temu.
Ekseption – “Ritual Fire Dance”
Obrađujući Gershwinovu temu “Rhapsody in Blue”, Ekseption i u ovom ide korak dalje od originala. Ubacujući steroide u tijelo, Ekseption plove plavom površinom melodije. Duh šezdesetih izviruje iz svake odsvirane note, ali po već uhodanom scenariju, Ekseption koristi tu privilegiju i zadržava Gershwinov duh koji stoluje kompozicijom.
Ekseption – “Rhapsody in Blue”
Obrada Timmons / Hendricks kompozicije “This Here” nastavlja album. Kompozicija poprilično odskače od cijelog koncepta albuma, vjerojatno i radi svog podrijetla. Svejedno, Ekseption obrađuje temu i širi je na sebi svojstven način, dajući puhačkoj sekciji glavnu ulogu.
Za ljubitelje saksofona.
Ekseption – “This Here”
Kompozicija Saint-Saënsa, dramatična “Danse Macabre”, angažira sve potencijale Ekseptiona.
Maštovito obrađujući temu, ne udaljavajući se logikom od originala, Ekseption po tko zna koji put približava tu tajnovitu glazbu masama.
Svaka im čast!
Ekseption – “Danse Macabre”
Album zatvara pomalo neobičan izbor. Bennettova tema “Canvas”. Obiluje izmjenama ritma, što je i karakteristično kad je u pitanju kreacija bubnjara. Bennett je naime u to vrijeme bio bubnjar Shadowsa.
U stvari, samo na prvi pogled ovo je pomalo neobičan izbor jer, već od prve note, Ekseption svira svoju glazbu, svoju verziju. Pumpajući adrenalin u kompoziciju, dobiva ubojit ritam. Bas dionica je daleko isprofiliranija od samog originala. Ubacivanjem klavirske dionice samo pojačavaju jazz ugođaj.
Momci znaju što rade.
Ekseption – “Canvas”
Grupa je nastavila sa snimanjem albuma. Tako nedugo nakon prvoga, izlazi “Beggar Julia’s Time Trip”, ambiciozni konceptualni album na kojem su se našle obrade, ali i originalne kompozicije napisane od same grupe.
Album predstavlja vrhunac glazbenog izričaja grupe i ujedno je nagovijestio dolazak velikih osobnih promjena, koje će utjecati na popularnost grupe.
Na trećem albumu našle su se ponovo svježe obrade, ali i materijal napisan od grupe. Pod tim se u većini slučajeva podrazumijeva Rick van der Linden.
Ekseption – “Peace Planet”
Ekseption se okušao i u kombinaciji sa simfonijskim orkestrom, što je bio i logičan potez za ono vrijeme. Poslušajmo što je iz toga izašlo.
Ekseption & Royal Philharmonic Orchestra – “Ave Maria”
Daleko bi nas odvelo nabrajanje vrhunskih obrada klasične glazbe. Spomenut ćemo samo skladatelje čija su djela obrađivali: Albinoni, Bach, Mozart, Beethoven, Diabelli, Haydn, Manuel de Falla, Gershwin, Čajkovski, Hačaturjan, Schubert, Händel, Smetana, Vivaldi, Rimski-Korsakov, Bennett, Anderson i mnogi drugi.
Generacije budućih ljubitelja klasične glazbe započinjale su s njihovim albumima.
Od obrada se izdvojila Mozartova “A La Turka”.
Ekseption – “A La Turka”
Očita naklonost prema Bachu, rodila je još jednu bezvremensku obradu.
Ekseption – “Toccata”
Oprostit ćemo se od Ekseptiona s kompozicijom “In a Persian Market”. Ona je zapravo kuriozitet, jer je izašla kao singl i pobrala lovorike.
Zašto nikad nije bila izdana na studijskom albumu, ostaje tajna do današnjih dana.
Ekseption – “Persian Market”
Ekseption nije bio revolucionaran sastav u smislu Beatlesa, Rolling Stonesa, King Crimsona ili Mahavishnu Orchestra. Nisu bili avangardni kao Van der Graaf Generator. Niti toliko progresivni kao Pink Floyd, ali su bili prvi koji su se usudili dirnuti u nedodirljivo i skinuti plašt nedokučivosti s djela klasične glazbe.
I sami klasično obrazovani, uzeli su ime Ekseption, što u našem slobodnom prijevodu klasičnim rječnikom rečeno znači: izvadak odnosno fragment. I time su od početka dali do znanja kojim smjerom idu. Uzimali su fragmente klasičnih kompozicija, obrađivali ih, interpretirali na svoj način, ubacivali svoje dijelove između njih. Ukratko, poigravanje klasikom im je bio sadržaj, a ne ambalaža.
Pored neosporne kvalitete njihovih izdanja, s ove vremenske distance, ostavština Ekseptiona može se svesti na jednu činjenicu, a to je popularizacija klasične glazbe.
Svojim jednostavnim, ali ne i banalnim pristupom obradama klasične glazbe, više su napravili na popularizaciji te iste kod tadašnje djece i adolescenata, nego svi satovi glazbenog odgoja u svim školama zajedno.
Bili su prvi koji su razbili oklop ozbiljnosti i nedodirljivosti klasične glazbe. Pokazali su da klasična glazba, kao i svaka glazba svog razdoblja, ima svoju komercijalnu komponentu koja se eksploatirala da bi se privukao auditorij.
Režući po mekom tkivu klasične glazbe, Ekseption ju je ogolio do kosti i servirao je običnim smrtnicima koji nisu imali tu privilegiju da imaju klasičnu naobrazbu.
Na ovo gore navedeno, logički se nadovezuje još jedna činjenica.
Svojim širokim, ali ne i plitkim pristupom obradama klasične glazbe, donijeli su mnogobrojne obožavatelje u tabor sympho rocka i ozbiljnih grupa, koje su se bavile klasičnom glazbom ili su je same stvarale.
Ovo zadnje pogotovo se odnosi na The Nice, čija bi djela, “Ars Longa Vita Brevis” i suita ”Five Bridges” mogla samo sanjati o top-listama da nije bilo Ekseptiona.
I dakako, bez grupe The Nice ne bi postojali ni Emerson, Lake & Palmer, i tu već ulazimo u sasvim drugo područje.
Ono što želim reći, je da Ekseption, pored svojih kreativnih napora u globalnom promicanju klasične glazbe, zaslužuje priznanje i samim time mjesto u povijesti glazbe.
Za tadašnje, a pogotovo za današnje pojmove nepojmljivo, da široka masa petnaestogodišnjaka sluša klasiku, tada je postala stvarnost.
Jer, pojavom Ekseptiona, nije više bilo niti jedne fonoteke kod iole ozbiljnijeg kolekcionara u kojoj nije bilo bar nekoliko odabranih albuma klasične glazbe.
Utjecaj tog vremena vidljiv je i dan danas. Sazrijevanjem tadašnje mladeži sazrijevala je i spoznaja. Inicijalna radoznalost pretvorila se u ljubav prema glazbi, bez obzira radi li se o klasičnoj, rock, jazzu ili bilo kojoj drugoj vrsti koja je nastala ili se razvila u to vrijeme.
Svjedoci smo jednog vremena, koje nažalost nestaje s našim starenjem, jer glazba nije uspjela koračati ni približno sličnim koracima iz sedamdesetih.
Zašto je tomu tako, o tome drugom prilikom.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
