Markus Reuter je njemački glazbenik, za Solin Live govori o sebi, svojim projektima, i svome bendu, Stick Men
Za početak, možete li se predstaviti našim čitateljima i reći nešto o sebi?
Ja sam Markus Reuter. Rođen sam u Lippstadtu u Njemačkoj (1972.), a zarađujem za život kao glazbenik, skladatelj, dizajner instrumenata, učitelj i producent. Tijekom godina kretao sam se između različitih glazbenih svjetova — od ambijentalnog solo rada temeljenog na loopovima, preko suvremene klasične kompozicije, do progresivnog i eksperimentalnog rocka — i nastojim te svjetove držati u dijalogu, umjesto da ih zatvaram u odvojene kutije.
— Bavite se glazbom odmalena (klavir, klasična gitara, mandolina), pa bih vas zamolio da nam nešto kažete o svojim glazbenim počecima.
Počeo sam vrlo mlad: prvo lekcije iz mandoline, zatim klavir pa klasična gitara. Još kao dijete sam skladao, a tijekom tinejdžerskih godina paralelno sam proučavao glazbenu povijest i teoriju uz praktično sviranje. Ta rana klasična podloga — i tvrdoglava znatiželja prema pop i progresivnoj glazbi — stvorila je temelje koji su mi kasnije omogućili prilično prirodan prijelaz između kompozicije, improvizacije i oblikovanja zvuka. Početkom 1990-ih moj se put promijenio kad sam otkrio instrumente za sviranje dodirom i pristup loop/teksturi, koji je ostao središnji u velikom dijelu mog rada.
— Sa 18 godina pohađali ste Guitar Craft, koji je osnovao Robert Fripp. Možete li nam reći što je Guitar Craft i nešto o njegovom osnivaču Robertu Frippu?
Guitar Craft bio je dugogodišnji niz intenzivnih seminara koje je vodio Robert Fripp. Kombinirao je vrlo discipliniranu, metodičnu gitarističku tehniku (uključujući Frippovo Novo standardno ugađanje i ideje o trzaju/sjedenju) sa širim kurikulumom koji se doticao osobnog razvoja i zajedničkog ansamblskog rada. Fripp — najpoznatiji kao gitarist i kreativni pokretač King Crimsona (rock bend, op.prev.) — razvio je Guitar Craft kako bi promijenio način na koji svirači pristupaju svom instrumentu, glazbi i samoj praksi. Za mnoge, uključujući i mene, ti su tečajevi bili barem jednako toliko o tome kako učiti i razmišljati glazbeno, koliko i o usvajanju fraza: izazivali su uobičajene obrasce sviranja i uvodili sustave koji se mogu koristiti kao kreativni alati. Pohađao sam Guitar Craft tečajeve 1990-ih i iskustvo je ostavilo trajan utjecaj na moju tehniku, disciplinu i interes za procesno utemeljenu kompoziciju.
— Kao glazbenik sudjelujete u brojnim projektima kao učitelj, producent, vlasnik diskografske kuće, te kao solo izvođač ili suradnik. Možete li nam reći nešto više?
Nosim mnogo „šešira“ (odgovornosti, op.prev.) jer uživam u različitim načinima stvaranja glazbe: skladanju za ansamble i orkestre, improvizaciji i solo nastupima s live loopingom, produciranju albuma za druge umjetnike te poučavanju. Velik dio mog pedagoškog rada je Touch Guitar Circle i skup sustavnih vježbi koje sam razvio (ponekad nazivanih „Obitelj“) za podršku tehnici sviranja dodirom i ergonomiji — ti tečajevi me drže u stalnom promišljanju pedagogije kao kreativne prakse, a ne kao gotovog i zauvijek zadanog programa. Također dizajniram instrumente (U8 i U10 touch gitare (vrste gitare, op.prev.)) jer alati koje koristimo oblikuju ono što možemo zamisliti; nakon godina rada na proširenim tapping instrumentima, gradnja instrumenata bila je prirodan korak. Što se tiče produkcije i izdavaštva, uključujem se u umjetnički vođene distribucijske i izdavačke strukture (npr. Iapetus/Unsung constellation) kako bih pomogao da glazba dođe do publike bez gubitka kreativne kontrole.
— Osim toga, tu je i bend Stick Men, koji, uz vas, čine Tony Levin i Pat Mastelotto. Kako ste zapravo ušli u bend i recite nam nešto o izdavačkoj kući MoonJune Records?
Stick Men su nastali iz vrlo jednostavne, privlačne ideje: ansambl izgrađen oko stick/touch instrumenata i bubnjeva — s Tonyjem Levinom i Patom Mastelottom u središtu. Michael Bernier bio je dio izvorne postave, a 2010. sam mu se pridružio kao zamjena; tada smo zajedno razvili repertoar i koncertni život trija. Grupa je zabavna jer stavlja u prvi plan teksturu, isprepletene obrasce i široke zvučne registre — i jer u izvedbi možemo posuditi ne samo iz progresivnog rocka, već i iz suvremene klasike, improvizacije i ambijentalne prakse.
MoonJune Records je nezavisna izdavačka kuća koja je postala svojevrsni dom za avangardne i fusion orijentirane projekte u progresivnom svijetu; izdali su nekoliko mojih trija i suradničkih albuma, i općenito su vrlo podržavajući prema umjetnicima koji brišu stilske granice umjesto da se uklapaju u jednu ladicu.
Markus Reuter – “The Dreaded Cold”
— Kao gitarist poznati ste po svom specifičnom stilu, pa me zanima što je najviše utjecalo na vaš stil?
Moj stil rezultat je nekoliko ukrštanja utjecaja. Rana klasična obuka dala mi je osjećaj strukture i kontrapunkta; slušanje glazbenika poput Tonyja Levina (Chapman Stick (njegov glazbeni instrument; op.prev)) i glazbe King Crimsona gurnulo me prema instrumentima na dodir i ideji da jedan svirač može istovremeno pokrivati bas, akorde i melodiju. Guitar Craft i disciplina koju potiče oblikovali su moj tehnički pristup; istovremeno, skladatelji i procesi (permutacijski sustavi (matematički princip ;op.prev) , Messiaen, (skladatelj; op.prev.) Feldmanov osjećaj za vrijeme (psihološka metoda; op.prev)) usmjerili su me prema kompoziciji zasnovanoj na pravilima i „instant kompoziciji“ pomoću loopova. Također me privlačila ambijentalna i teksturalna praksa — korištenje efekata, live loopinga i pažljivog oblikovanja zvuka za stvaranje uronjujuće, procesno vođene glazbe. S vremenom sam prešao s korištenja instrumenata drugih proizvođača (Stick/Warr) na razvijanje vlastitih touch gitara, tako da su se instrument i tehnika razvijali zajedno.
— Osim svega navedenog, čime se još bavite?
Osim nastupa i skladanja, vodim radionice i duže mentorstvo za svirače i skladatelje, produciram i miksam albume za druge umjetnike te nastavim dizajnirati i usavršavati instrumente. Također me sve više zanimaju dugotrajnije skladbe za ansamble i orkestre (djela poput Todmorden 513 označavaju taj zaokret prema većim, determinističkim kompozicijskim strukturama), kao i metode za poučavanje kreativnog razmišljanja i stvaranja navika u vježbanju za glazbenike.
— Za kraj, koji su vaši planovi za budućnost? Što biste poručili našim čitateljima?
Nastojim planove držati fleksibilnima: uvijek postoje novi albumi za napraviti, skladbe za napisati i studenti s kojima treba raditi. U bližoj budućnosti nastavljam razvijati nove kompozicije, selektivno nastupati sa Stick Men i drugim projektima, te nastaviti razvijati dizajn instrumenata. Ako postoji poruka za čitatelje, onda je to ova: ostanite znatiželjni, izgradite navike koje hrane vašu znatiželju i nemojte se bojati posuditi strukturne ideje iz drugih disciplina. Pravila i ograničenja mogu biti golemi pokretači kreativnosti — upotrijebite ih da stvorite nešto što bez njih ne bi moglo postojati.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
