Justin Broadrick je su-osnivač kultnog sastava Napalm Death, pionira grindcorea, najekstremniji pravac u metal glazbi i frontmen Godflesha, eksperimentalnog sastava.
Za Solin Live, Justin će nam kazati o legendarnom Napalm Deathu i suradnjama s bivšim članovima, Godfleshu, novim projektima.
HB: Za početak, molim Vas recite o svojim počecima u glazbi, da li odrastanje u Birminghamu imalo utjecaj na Vas kao Black Sabbath ili Judas Priest?
JB: Rođen sam u radničkoj porodici u predgrađu Birminghama. Moji su roditelji voljeli glazbu. Moja mama i moj očuh su svirali u bendovima, ranih 70′-ih. Moj očuh me naučio svirati gitaru kada sam imao 10, i već sam bio u punk rocku i želio naučiti svirati samo osnovni punk rock, bez gitarističkih sola.
Učio sam od njegovih kolekcija ploča. Voljeli su the Clash, Sex Pistols i the Strangler, u 1977-79, što sam okupiralo i natjeralo da se više raspitam o punk rocku. Poslušao sam Black Sabbath prvi put kada sam imao 13, i to je promijenilo moju percepciju punka; shvatio sam da volim i metal, ali samo primitivnu formu, ne solo i progresivnu, što me privuklo Motorheadu, kojeg sam odmah zavolio.
HB: Vi ste su-osnivač Napalm Deatha, pionira grindcorea, ekstremni žanr metala.
Recite nam kako ste upoznali članove Napalm Deatha, kako ste snimili debut album „Scum“, koji je razlog napuštanja Napalm Deatha?
Vaše mišljenje o grindcoreu kao žanru i da li ste ikada čuli za bend Patareni iz Zagreba?
JB: Ja zapravo nisam osnivač Napalm Deatha, to su Nic Bullen i Miles ‘Rat’ Rateledge, formirali su je još kao djeca 1982.!
Ali slučajni susret s Nicom Bullenom u Birminghamu, gdje su se prodavale bootleg kazete (audio ili video zapis izvedbe koju umjetnik nije službeno izdao, op.prev.). Odmah smo kliknuli zbog jednake dobi i interesa za punk glazbu i rani industrial, kao što ga je svirao Throbbing Gristle.
Čuo je moju glazbu kao FINALNU, moj rani industrial bend koji je također flertovao s gitarom i punkom, mnogo mu se svidjelo i pozvao me da se pridružim Napalm Deathu. Donio sam mnogo pjesama u bend, od kojih su neke postale poznate, neke su bile „škart“. Većinom su bile spore, koje smo učinili brzima.
Svirali smo u The Mermeid klubu u Birminghamu, i podržavali smo svaki punk bend koji je tu svirao.
Upoznao sam Micka Harrisa, koji mi je prišao i rekao kako voli bend i ako nam treba bubnjar, da bi se volio pridružiti.
Postao je bubnjar i od tada sam radio s njim, svirajući što je brže moguće, i tako smo došli do „blast beata“ (brzi i dupli udarci bas bubnja, op.prev.) pod utjecaja najbržih bendova: Siege, DRI, i američke hardcore scene.
Ostalo je povijest!
Otišao sam jer sam bio šesnaestogodišnjak, i htio sam više od sviranja hiper brzog hardcore punka, moji interesi za sporiju glazbu su već bili iznad klasične brzine hardocorea.
Žao mi je, nisam čuo za Patarene!
Grindcore je sjajan i zanimljiv žanr ekstremne glazbe, i dalje sam fasciniran ekstremnom glazbom, i pretpostavljam da ću uvijek biti….
HB: Poslije Napalm Deatha, bili ste u Head Of David, i kasnije ste formirali Godflesh s bivšim članovima Napalm Deatha, nastavljajući sirovost, ali s utjecajem trip-hopa, duba i elektronske glazbe.
Molim Vas recite nam više o Godlflesh, te je li istina da Vam je bilo ponuđeno da se pridružite Faith No More i Danzingu?
JB: Nema bivših članova Napalm Deatha u Godfleshu, ja sam jedini bivši član!
Godflesh je formiran s dobrim prijateljem Ben Greenom, dijelili smo stan zajedno i upoznali smo se u predgrađu Birminghama, odakle sam dolazio. Već sam imao bend nazvan Fall Of Because koji je postojao istovremeno s Napalm Deathom, gdje smo svirali na istim nastupima, kad bi imao dva nastupa u jednoj noći. Cijeli koncept što se tiče Godflesha je da ima mehaničke ritam mašine, i ultra prljave gitare i bas sjedinjen s ranom UK industrial glazbom i tadašnjom no wave scenom, plus utjecaji od post punka i hip hopa.
Godflesh je imao istog managera kao i projekt Mikea Pattona, Mr. Bungle. Počeo sam se često susretati s Mikeom. On i FNM su voljeli Godflesh, pa kada je gitarist otišao bio sam pozvan na audiciju i da se pridružim FNM. Nisam htio napustiti UK i biti u drugom bendu, htio sam gurati svoju glazbu, također i Glen Danzing, (frontmen, op.prev.), kad se zaljubio u ovaj industrial metal hibrid, nisam mogao….
HB: Pošto ste poznati po elektronskoj glazbi, formirali ste Scorn s bivšim članom Napalm Deatha, Mitch Harrisom i Nic Bullenom.
Pošto je Scorn skroz drugačiji od Napalm Deatha, koji je bio Vaš razlog da promijenite glazbeni smjer i da li ste imali još jedan projekt s elektronskom ili ambijentalnom glazbom?
JB: Scorn je stvarno bio bend Mitch Harrisa i Nic Bullena, pretpostavljam. Prvi album Scorna na kojem sam sudjelovao je nekako u ‘rock’ formatu. Ali nakon tog albuma, postali su sve više i više elektronski, u međuvremenu imao sam elektronske projekte kao što su Techno-Animal, Final, itd.
Išao sam dalje, radim s elektronskom glazbom gotovo ekskluzivno, do danas jedan od mojih najvažnijih projekata je Jk Flesh, koji je esencijalno teški industrial psihodelični techno.
HB: Jesu, Vaš projekt poslije raspada Godflesha, bio je više pod utjecajem pop zvuka, pritom zadržavajući noise.
Izdali ste albume „Jehu“ preko svoje neovisne kuće.
Kako je zapravo voditi neovisnu kuću pošto ste napisali na Twiteru da vodite Avalanche (Justinova diskografska kuća, op.prev.) na Bandcamp siteu, koje su dobre i loše strane?
Kako je bilo surađivati s legendom kao što je Jarboe i s kim ste još surađivali kao na „Jehu“?
JB: Jesu i Godflesh sada izlaze preko moje diskografske kuće Avalanche Recordings, i koristim Bandcamp kao glavnu platformu za digitalni oblik pošto fanovi znaju da je ovo način da izvođač zaradi novac direktno, umjesto stoljećima stare prakse kad diskografske kuće potkradaju bendove, što je uništilo moju karijeru, kao što je Earache Records iskoristilo mlade, neinformirane izvođače nudeći im ugovore kojima su uzimali sav njihov novac. Iako je stvarno težak posao, ali napokon dobivati novce direktno od glazbe je naravno velika prednost.
U ovoj klimi glazbene industrije u kojoj nitko više ne želi platiti za glazbu i sve je niša (područje koje je namijenjeno za određenu grupu, op.prev.), tako da je imperativ da izvođači vode brigu o svojim poslovima gdje god je to moguće.
HB: Za kraj, koji su Vam budući planovi, novi albumi, projekti i hoće li biti koncert u Splitu, Hrvatskoj?
JB: Moji planovi su pali kao uvijek, tone projekata i jednog dana, jedan projekt će možda biti doći u Hrvatsku ponovno!!!!!!
Godflesh nikada nije svirao u Hrvatskoj, ali Jesu jest!!!
Imam novi album ove godine od Jk Flesh, Zonal i jedan Jesu …
Hvala ti
Justin Broderick
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
