Naš suradnik Hrvoje Bubić razgovarao je s Erikom Tunisonom, bubnjarem i jednim od utemeljitelja američkog hardcore punk sastava Die Kreuzen. Taj je kolektiv u bitnoj mjeri obilježio lokalnu punk scenu osamdesetih, a od 2012. iznova djeluje u reinkarniranoj postavi.
HB: Kako je dakle izgledalo zlatno doba prekooceanskog hardcorea i kakva je situacija danas?
Kako ste se našli, formirali, kako je napravljen prvi EP, prvi LP za Touch&Go, i vaša turneja s Black Flagom, Husker Du, Dead Kennedys?
ET: Pa, bio sam prijatelj s Keithom još dok smo bili djeca i oboje smo bili zainteresirani za glazbu. Oduvijek smo htjeli skupa svirati u bandu i kad smo postali malo stariji, našli smo neke glazbenike. Dan i Brian su bili iz istog grada Rockforda, u Illinoisu i preselili su se u Milwaukee da bi bili u muzici.
Trebao im je bubnjar, pa je Keith predložio mene. Tada je Stella (naziv banda) trebao basistu, pa je Keith bio očiti i jedini izbor.
Svirali smo na lokalnim i regionalnim scenama, i snimili neke demo snimke.
Bob Moore nas je pronašao i ponudio nam suport za izdavanje EP-a, dakako, kad bi imali što snimiti. To se pretvorilo u ‘Cows & Beer’.
Poznavali smo dosta bendova, tako da smo nastupali skupa s njima kad bi došli u naš grad ili u toku turneje. Bili smo prvi izbor mnogim bendovima, baš radi toga što smo bili tu gdje jesmo.
Bili smo predgrupa Black Flagu na njihovoj turneji. Husker Du je imao sjajan nastup po prvi put u Milwaukeeu. Uklopili smo se s njima sasvim prirodno. Dead Kennedys su sjajno tretirali bendove koji su bili predgrupa i s kojima su nastupali.
Drago nam je što smo bili dio te velike scene od samog početka.
HB: Koji su bendovi utjecali na Die Kreuzen, primijetio sam dosta utjecaja rocka 70-tih, te britanskog post-punka. Kako sam čitao u jednom glazbenom časopisu, glazba Die Kreuzena je slična glazbi filmova redatelja Tarkovskog.
Koje je Vaše mišljenje na tribute album „Lean on it“ kao i ostavštini, naime, primijetio sam vrlo različit spektar bendova: od Napalm Death do Nirvane.
ET: Pa svi smo slušali hard rock 70′ kao i art rock kao što su, Bowie, Sparks, Van der Graaf Generator, Kiss, Killing Joke. Tada smo počeli sa svojim bandom i svi smo počeli slušati DOA, Germs, Circle Jerks i svidjelo nam se.
Sama činjenica da su nas drugi bendovi citirali kao utjecaj da snime tribute album je nevjerojatna. Osjećamo se vrlo počašćeno. Čak sama raznolikost stilova bendova govori o različitim stilovima glazbe koju smo voljeli.
HB: Odakle takva promjena na drugom albumu „October File“. Dok je na EP „Gone Away“ (uz Cows & Beer, moj najdraži album), vrlo žestoka i melankolična naslovna pjesma, te obrada od Aerosmitha, „Season of Wither“ (koji je još jedan primjer kad je obrada bolja od originala), te vaša suradnja s legendarnim Butch Vigom i naposljetku, koji je po Vama najdraži Die Kreuzen album?
ET: Ravno od početka htjeli smo raditi glazbu s različitim stilovima. Kadgod bi imali dovoljno pjesama za album, pristupili bi snimanju. Nismo uopće namjeravali promijeniti stil, već je to došlo samo od sebe. Kako su svirke ujedno bile i snimane, stil se sam po sebi definirao. Uvijek smo radili neke obrade na setu, od Aerosmitha, ali i neke druge. Nakon što bi ih svirali neko vrijeme, zvučale bi kao naše pjesme.
Bili smo sretni što smo radili s mnogim talentiranim ljudima, bili oni slavni ili ne. Butch Vig zaslužuje sav uspjeh i raditi s njim je bilo sjajno. Jedna stvar koju se volim sjećati je ta da donosi dobre glazbene odluke pri kraju seta, nakon dugih sati. Te odluke bi zvučale izvrsno naredni dan.
HB: Da se vratimo malo u 80′, kada su internet, PC, smartphone su bili znanstvena fantastika, kako je bilo snimati albume, raditi nastupe.
ET: ET: Stari, bilo je opako!!!
Bendovi kao DOA, Dead Kennedys bi pretresli telefonske imenike da nam pomognu. Nažalost, često je bilo pogrešnih informacija. Primjer je bila informacija da je CBGB zatvoren, a ispostavilo se da nije istina i dakako, bilo je to najbolje mjesto za svirku.
Telefonski pozivi su bili sve!!
Bili smo bez love i pozivi su bili vrlo skupi! Danas je sve lakše. Kao što sam već rekao, bila je to prava zajednica. Kada smo se stvarno probili upoznali smo dosta sjajnih ljudi koji su nam pomogli.
HB: Kako ste se raspali, čitao sam negdje da netom što je bilo gotovo, Atlantic Records Vam je ponudio ugovor.
Kako ste došli kao bubnjar Killdozera, Fuckface projekt među kojima su bili vokal Die Kreuzena, Dan Kubinski s ostalim članovima Milwaukee rock scene, kao što su Boy Dirt Car,The Crusties i ostali,
Kako ste dovraga završili skupa s DJ Stevom Aokiem, Big Johnom Dunconom, gitaristom The Exploiteda?
ET: Bili smo pri kraju vrlo duge turneje kroz cijele SAD-e. Tenzije su došle do vrhunca, sve je to došlo od toga da zadnji album, „Cement“ nije dobio dobre ocjene, nastupi nisu bili dobro posjećivani kao prije. Bio je to gadan prekid, ali nakon 12 godina vjerojatno je bilo vrijeme. Istina je da je Atlantic Records se javio nekim članovima poslije raspada, no bila je to gotova priča.
Svi smo bili u drugim projektima. Imao sam turneju i snimanje s kul pjevačem/tekstopiscem/bandom Paul K and the Weathermen. Također sam bio pozvan da odradim turneju s Killdozerom. U to vrijeme bi samo nazvali i pitali.
Fuckface je bio „on going“ projekt u Milwaukeeu i samo dodavanje četiri bubnjara(!) se činilo kao dobra ideja. To je bio stvarno sjajan band!!!
I Milwaukee je sam po sebi imao malu scenu, pa je svaki svakog znao, dobro smo se slagali.
Glazbenik iz Amsterdama, Robert Smit-Sickboy, znao je o mojim bendovima. Desilo se to da Big John Duncan također živi u Amsterdamu i da je njegov prijatelj, te nas je Robert pozvao da sudjelujemo u nekim dijelovima pjesme na kojoj je radio. Kasnije je surađivao s Stevom Aokijem, koji je također bio Die Kreuzen i Exploited fan još odavno. Na snimanju je samo ubacio vokal i prilagodio snimku svom stilu. To je stavio na cd („Wonderland“), koji je za bio nominiran za Grammy. Ja sam nisam imao previše s tim, ali ponosan sam na to što sam sudjelovao.
HB: Za kraj, vidio sam Die Kreuzen reunion, hoće li ikako biti u Splitu, Hrvatska?
ET: Voljeli bi doći svirati u Splitu!!
Hrvatska mi se čini sjajna za nastupe i to pogotovo nastup u Puli s Killdozerom, koji mi je osobno jedan od najboljih u cijelom životu.
Bilo kako bilo sigurni smo da s reunionom gotovi. Ne mogu reći da neće biti nastupa, ali za sada ih neće biti.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
