„Alkohol i droge prirodni su sastojci naših krvotoka“, izjavio je svojevremeno Paul Rogers. Još su romantičarski pjesnici veličali stanja obasjana unutarnjim suncem. Alkohol je pravi simbol životne vatre, ujedno i simbol stvaralačke inspiracije. Zaista, Rogers nije ni prvi, ni zadnji kojemu je ambivalentnost alkohola pomogla udaljiti razum, spriječiti ukrućivanje logike, te pripremiti racionalnu invenciju.
Paul Rogers, zbog svog je specifičnog glasa često uspoređivan s Rodon Stewartom, ponosan je vlasnik jednog od najosebujnijih, najpotencijalnijih, najinteligentnijih, i promišljenijih vokala u cjelokupnoj povijesti rocka. Uz taj božanski dar, ja bih ga opisao kao najkvalitetniju kombinaciju Otis Reddinga i Toma Jonesa.
No drugs, no alcohol, no rock – mogla bi se ta istinita tvrdnja sažeti u tih par riječi. Ista stanja bila su također prisutna u nastajanju epskih opusa Zeppelina, Stonesa, Floyda, pa zašto ne bi bila primjenjena u slučaju našeg „lošeg društva“.Ta činjenica, potvrđena i prepoznata u bezbroj sličnih situacija, morala je jedinstvenu glazbenu narativu Bad Company s nevjerojatnom lakoćom približiti istinskim poklonicima rocka koji su ga s iskrenim aklamacijama prepoznali kao vrhunsko ostvarenje.
HARDY – “Ready For Love”
Zaista, njihov prvijenac sasvim zasluženo ulazi u almanah albuma (ne uvijek prvijenaca) u kojima je „od korica do korica” prisutna i zadržana nesvakidašnja kvaliteta materijala. Što uvijek ukazuje na eruptivnu provalu adrenalina uobličenog u jedinstveni glazbeni sadržaj. U tu bih ligu uvrstio sjajna ostvarenja poput „In The Court Of Crimson King”, „Black Sabbath“, „Led Zeppelin 1“, „Cheap Thrills“, „Santana“, „Dark Side Of The Moon“, „Sgt.Pepper’s Lonely Heart Club“, i tako u nedogled.
Očito je da je istoimeni prvijenac Paul Rogersa i odabranog mu društva: (Simon Kirk, ex Free na bubnjevima, gitari, back vokalu); (Mick Ralphs, ex Moot the Hoople na gitari, klavijaturama, back vokalu); (Boz Burell, ex King Crimson na basu, back vokalu) morao proći kroz pakao i čistilište prije nego je dospio u glazbeni raj.
Bad Company su poput rasnih sprintera prošli sve tri faze, a rezultat je bio jedan od nezaobilaznih albuma svih vremena. Njegova skoro predvidljiva „jednostavnost” u sebi ipak krije slojeve znanja, iskustva i radosti.
Halestorma (Bad Company) – “Shooting Star”
„Bad Company su oduvijek bili jedan od onih bendova koji te pogađaju direktno u prsa: sirovi, duševni i iskreni. “Run with the pack” istinska je klasa u pogledu groovea i istrajnosti. Ne treba je dotjerivati, ona je sasvim prirodna i poštena. Vokal Paula Rogersa pruža istinsko samopouzdanje, nikad nije pretjeran, jednostavno je autentičan. Takva glazba ne zastarjeva, postaje samo sve više kulerska.
Riječi su Charliea Starra, glavnog vokala Blackberry Smokea, jednih od učesnika u ovom tribute „zločinu“ u kojem se osim njih pojavljuju znana imena poput Halestorma,(“Shooting Star”), Myles Kennedy, Slash i The Conspirators, (“Feel Like Makin’ Love”), Dirty Honey,(“Rock Steady”), Def Leppard, (“Seagul”), The Struts,(“Rock ‘ n Roll Fantasy”), The Pretty Reckless, (“All Right Now”), Black Stone Cherry,(“Burni’n Sky”), Charley Crockett,(“Bad Company”), te naravno i Blackberry Smoke, (“Run With the Pack”), u kojoj su sudjelovali glavom i bradom Paul Rogers i Brann Dailor, inače bubnjar Mastodona.
Myles Kennedy, Slash i The Conspirators (Bad Company) – “Feel Like Makin’ Love”
Dakle, majstori svirači okupljeni kao u neku super grupu s ciljem evokacije i odavanja priznanja drugoj super grupi (jer Bad Company itekako to zaslužuju) prvenstveno zbog njihovog kompozitorskog kapaciteta van škvare, zbog kojeg su zasluženo stekli status legendi s velikim glazbenim utjecajem.
U ponešto izmjenjenim aranžmanima (što je bilo očekivano, jer puko prepisivanje nota je kontraproduktivno), svi akteri su još jednom dokazali svježinu, vječnost i priljepčivost jedinstvenog bukvara Bad Company kroz odabir njihovih najboljih pjesama (osobito mi je drago uvrštavanje “Seagulla”, meni jedne od najljepših rock balada).
Iskreno, unatoč odličnim vokalno instrumentalnim adaptacijama originala, slušanje istih mi nije donjelo onakve emotivne trenutke ushićenja kao što je bilo slušanje originala po prvi, pa po drugi, pa po x-ti put.
U umjetnosti, pa tako i u glazbi najteža je ova „mala” i jednostavna stvar, kazati točno ono što smo htjeli kazati. A Bad Company su to kazali kroz autentičan, esencijalan, sirovo/melodiozan, vječno pamtljiv rock kojeg se doživljava svim osjetilima.
Istovremeno, ovo je album koji nedvojbeno ima i edukacijsku konotaciju, naročito u glazbenom obrazovanju mladih koji su na žalost zatrpani nerazgradivom hrpom glazbenog smeća.
Joe Elliott & Phil Collen – “Seagull” (ft. Paul Rodgers & Simon Kirke of Bad Company)
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
