Božidar Celić
Odrastao sam uz vinile i šum igle na ploči - možda zato u svakom tonu tražim priču, u svakoj pjesmi odjek vremena koje nas je oblikovalo. Pišem jer mi je glazba oduvijek bila više od pozadinskog zvuka - ona je sjećanje, misao i emocija u jednom dahu. Ne pišem kao kritičar, nego kao slušatelj koji i danas pokušava razumjeti ono što ga je nekoć dirnulo - i još uvijek dira.
Možda zato što vjerujem da prava glazba, baš kao i čovjek, nikad ne prestaje tražiti svoj oblik.
