Jedan običan četvrtak u Zagrebu je kao doček nove godine u Splitu. Legendarni makedonski darkeri Mizar s podrškom još dva benda svirali su u Vintage Industrial baru, sjajna soul i blues pjevačica Sara Schorr, koju sam gledao na blues festivalu u Danskoj prvi put se predstavlja zagrebačkoj publici u klubu Boogaloo, a grčki stoneri Naxatras su se vratili u Močvaru.
Iako sam pikirao sva 3 događaja i s ni jednim ne bih falio, srce me vuklo prema Močvari. A putem sam stvarno prolazio kroz močvaru, jer se nebo srušilo na grad i prijetilo potopom. Kako mi kišobran još nije postao obavezan rekvizit, samo je falio šampon pa da još i kosu operem.
Očekivao sam ili bolje reći nadao se da će vrijeme razrijediti posjetu i da će odgoditi koncert, bar na koji minut, dok ja tražim parking u močvari pored Močvare, pa da mogu u miru uzeti pivu i okupirati prve redove, ali tu naviku mogu ostaviti za koncerte u Splitu.
Ovdi je satnica točna, a klub unatoč nevremenu krcat sve do šanka.
U svojoj stonerskoj fazi koja traje godinama prvi bend koji sam upamtio su bili upravo Naxatras, vjerojatno zbog pamtljivog imena i hipnotizirajućih melodija. Ipak, od svih stonera ovi su najmirniji, daleko od žestine 1000 Mods. Ali stavljati ih samo u tu ladicu bilo bi nepravedno.
Ovu večer su nas počastili i s dodatna dva člana benda, pored klasike gitare, basa i bubnja tu su i udaraljke/perkusije i klavijature koje su doprinijeli istočnjačkom mističnom zvuku i energiji.
Uvjerite se sami ovdje:
Provozali su nas tako kroz svoj svemir uz putujući soundtrack ambijentalne, nježno rock i psihodelične glazbe, s jako malo prilike za neki ples ili nedajbože šutku.
Ono što je ipak pohvalno i zanimljivo kod ovog benda je što su potpuno samostalni i neovisni kao i Kranksi, snimaju sami pod svojom etiketom, ne podliježu kompromisima i napreduju upravo onim tempom koji si sami postave, tako da je peti album u 10 godina karijere mnogo bogatiji zvukom od prvoga, koji mi se ipak više sviđa, ali to je stvar ukusa.
Red ispred štanda s njihovim pločama, majicama, CD-ima…, je bio duplo veći od onoga na šanku, a slike, poruke i vizuali koji ukrašavaju bend su pravi magnet za svakog fana. U ovim digitalnim vremenima imati preko 20 000 prodanih vinila i diskova je za Guinnessovu knjigu rekorda, a to je ipak najlakše raditi na samim koncertima.
Trenutačno u devet dana sviraju u devet gradova u 7 država, pa im se donekle može oprostiti što su sinoć nakon samo sat vremena i koji minut duže odsvirali zadnju pjesmu i otišli s bine.
Trik stariji od biblije, u pola posla odustati da bih manipulativno užicali skandiranje ‘We want more‘. Vratili su se brže nego je potrebno za zakopčat šlic nakon toaleta i odsvirali su još nekoliko stvari, među njima onu prvu, najpoznatiju i dugačku “I am the Beyonder”.
Dokaz dole u videu:
Ukupno sat i pol svirke nije baš zadovoljilo najveće sladokusce, ali jesu ostavili pozivnicu za neku drugu prigodu, možda već na sljedećem Bear Stone Festivalu.
Do tada bit će još stotine svirki s kojih ćemo izvijestiti ovdje.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
