Još jedan dosadan četvrtak u Splitu, dan za odmorit prije vikenda.
Ali ja sam u Zagrebu, i noge mi podrhtavaju, vilica škripi i guzica svrbi dok sjedim na kauču i biram kome ću večeras pokloniti svoju pažnju. Dok moj drug i profesor rokenrola Robert Mareković na Hr radio 2 vodi još jednu glazbeno edukativnu emisiju Povratak u Budućnost, Jadran film festival otvaraju Zoster, u kafiću Akademija Hrepa i Jakša predstavljaju multimedijalnu priču o osnivanju Daleke Obale, u Saxu svira Toumaranke, Senegalsko-Hrvatski Orkestar, u Vintagea je dotični Marčelo s bendom, na imanju pored Zagreba je Djembe muzičarenje , a u Močvari je psihodelični post garaž punk koncert 3 benda.
Ali ja imam samo 2 oka, 2 uha, dvi noge, dvi ruke, nekoliko osobnosti i jedno srce i dušu za to sve popratiti. Štagod da sam izabrao, sigurno ne bih pogriješio, jer apsolutno me sve od tih 6 događaja zanimalo.
Zoster sam gledao više puta i to je uvik opuštena veselica. Hrepa mi je susid u Splitu, frend na fejsu, a Daleka je svojim koncertima obilježila moju mladost. Toumaranke orkestar me iznimno privlači, jer učim se timbalesima, a to su ti ritmovi di oni najbolje zvuče.
Za Marčela nisam nikad čua, ali opis kaže da je najutjecajniji suvremeni autor Srbije i regije. Na Djembe muzičarenju mi je poznata ekipa, jer srijedom idem na tečaj sviranja djembe, ali van grada je, pa sam to nekako najlakše propustio.
U Močvari su 3 benda, 2 domaća, Žblj Mozaik, How Yes No i Portugalski Sunflowers. Neću glumiti da sam čua za iti jedan od njih, ali kada u naslovu u istom redu pročitam riječi kao psihodelija, garaža i punk, moji ste!
Nažalost bilo je i do satnice, jer prije 9 i po nisam mogao doći, a svi ovi događaji su ranije počeli. Noć ranije, u srijedu nakon djembe radionice i drugog gola Rijeke sam izletio iz kafića i prvi put ušao u Sax, poslušati zadnje dvije pjesme Gipsy jazz hrvatskog Oridano Tria, što se taman savršeno naslonilo na nekidan , opet gledanje Django filma.
I onda trk u Močvaru poslušat kraj portugalskog solo umjetnika To Trips. Sanjiva gitara za zatvorit oči i plutati pod oblacima ispod kapaka mi je obrazložila zašto sam po prvi put u Močvari isprid bine vidio stolice i ni jedne prazne.
Sjajan program ima ovaj klub, a samo bol u leđima me spriječila da u ponedjeljak ne zaplešem na Dumai Dunai, dub, punk, Slavic Folk and balkan brass sedmeročlani bend iz cilog svita uz pomoć domaćih snaga Bacchus Khan, etno ansambla.
U utorak su nastupili Tiptons Sax Quartet & Drums iz Seattle predvođeni saxofonisticom iz Kultur Shocka uz predigru Ohoho benda iz Slovenije.
Opisi bendova su takvi da bih u Močvari stajao na vratima WC-a i dobrovoljno ljudima prskao sapun na ruke, polagajući ubrus na rame kao što sam doživio u BB King klubu u Memphisu, samo da budem što bliži bini i toj glazbi.
No, večeras sam tu, na psihodeličnom garažnom punku.
Stigli smo tek na kraj drugog benda How Yes No, električni i eklektični, vrišteći mladi i živahni trojac iz Zagreba koji skupa sa Žbilj Mozaikom kojeg smo nažalost propustili u sljedeća 23 dana nastupa 23 puta u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj.
Da mi je to neki splitski bend rekao za sebe, samo bih odgovorio sa Kako da ne!
Znam neke odlične bendove koji nemaju probi u 10 godina koliko ovi bendovi imaju svirke u misec dana. No, dobro, ako ćemo iskreno, nemaju ni ovi probe, već samo sviraju. Kome je do vježbanja, zna se šta se zna, ajmo putovat i družit se.
Evo sada stvarno ću to reći i upamtiti, How Yes No.
Znači može se, ko želi, ko zna, može!
Bravo za Juru Puru i etiketu Vesela Kornjača.
Evo mali video:
Sunflowers iz Portugala izgleda zgodno, plavokosi basista, čupavi gitarista i vokal s gitarom iznad pupka i simpatična bubnjarka. Ali zvuče sve samo ne nježno kao proljetno sunce i cvijeće:
Brzi i kratki rifovi, solaže jednostavne i na minimum, ali gomila energije i buke. Sve češće viđam bendove čiji stil i zvuk glavne gitare strašno podsjeća na John Dwyera i Osees. Ali to je dobro, njega volim, iako nije za svaki dan. Bubnjarka je toliko žestoka da se u meni suprotstavljaju osjećaji uzbuđenja i strahopoštovanja. Suludo, brzo, žestoko i moćno, reže kao žilet, probada kao bajuneta.
Prava je šteta što je ovom vatrometu prisustvovalo niti 50ak znatiželjnika, ali mislim da bend to nije isuviše zabrinulo, jer oko 22 sata su krenuli svirati kada je samo nas nekoliko bilo ispred bine, a ostali su dotrčali kasnije kao u sklonište na zvuk sirene.
Na sam kraj, bez nepotrebnog bisa odsvirali su žestoko 10 minutnu stvar, dok se gitarista spuštao u publiku, basista klečao, a bubnjarka skakala iznad bubnjeva. Kao kipući lonac punog kuvanog kupusa, bend je zviždao neko vrijeme dok nije prošvikao i poplavio kuhinju.
Nije im bilo za zamjeriti što je koncert trajao samo satak, jer ovo im je 26. koncert u nizu od 05.03. Vidjeli su više gradova Europe nego li ih ja mogu i nabrojati.
I opet su stigli nakon koncerta se podružiti s fanovima i prodati šta svojih merch suvenira, majici, čarapa i mrvilica za travu.
Sutradan ih čeka Njemačka, pa Italija, Francuska i Španjolska.
Zavidim!
Ali kako bi rekli u Splitu, šta ću ja ići u svit kada svit dolazi meni.
Hvala Močvara!
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
