Preminuo je Oto Reisinger!
Još jedna legenda je krenula na put bez povratka. S 89 godina postigao je sve što se moglo postići na polju karikature. Vjerojatno ne postoji stanovnik ove države koji nije bar čuo za njega.
Svojim je britkom humorom i karakterističnim crtežima secirao društvo, mentalitet, bahatosti i najviše ljudsku glupost koja je i te kako obilno zastupljena na ovim prostorima. Iako arhitekt po struci, od najranijih dana se posvećuje karikaturi i tijekom vremena stvara likove (Peru, Klaru i Štefeka), koji će nam svaki dan pričati priče koje nose smiješak, ali i gorčinu.
Angažirana karikatura je kao i sve angažirano u umjetnosti danas, kategorija koja izumire ili je izumrla. Oto je bio skoro pa posljednji mohikanac.
Nakon Studentskog lista i Kerempuha, objavljivao je Vjesniku, od 1950. pa sve do posljednje karikature koja je ugledala svjetlo dana. Njegov nevjerojatni smisao za humor i satiru mu je donio mnoga priznanja, a i bio je jedan od rijetkih satiričara koji su imali svoje izložbe i izdavali knjige karikatura.
Ni jedna vlast ne voli da je se kritizira, a Oto je baš to radio. Ono što je Smoje bio u Dalmaciji i okruženju čakavskog jezika u svojim “fojama“, to je Oto bio na polju karikature.
Oba su barda pokojna, oba zaslužuju spomenke!
R.I.P.!
