Psihodelični temelji i inkorporacija klasične glazbe možda su bile iste odskočne daske koje je koristila većina drugih progresivnih scena diljem svijeta tijekom istog razdoblja, ali čak i u ovoj embrionalnoj fazi u zraku se osjećao dašak nečeg drugog.
Početkom ’70-ih Italija je bila pogođena takozvanom britanskom invazijom i progresivne grupe su posudile praktički sve stilske značajke britanskog simfonijskog rocka: duge i strukturirane pjesme (suite), tematske albume (konceptualni albumi), sofisticirane i pretenciozne tekstove s čestim referencama na mitologiju, do filozofije i fantazije, kontaminacije klasičnom glazbom i velikim naglaskom na klavijaturama, složenih ritmičkih rješenja, baroknih aranžmana, obrada s umjetničkom vrijednošću.
S obzirom na povijesnu vezu s klasičnom i simfonijskom glazbom te rasprostranjenom akademskom prirodom glazbenog obrazovanja, talijanski simfonijski prog poznat je po istaknutim klasičnim utjecajima, koji često predstavljaju pokretačku snagu iza glazbe pri čemu ova posebna grana RPI-ja (Rock Progressivo Italiano) više nalikuje klasičnoj glazbi u rock okruženju za razliku od povremenih klasičnih utjecaja na vrhu rock formata. Nadalje, bogata, raznolika glazbena tradicija Italije prožima albume, stvarajući snažan nacionalni, pa čak i regionalni karakter, često uz upotrebu talijanskog jezika, koji mnogi smatraju jednim od najglazbenijih jezika na svijetu. Moglo bi se sa sigurnošću reći da je upotreba talijanskog jezika svojstvena duši RPI-ja, ključnoj komponenti za puno uvažavanje podžanra.
Osanna – “Oro Caldo + Fuje a Chistu Paese”
Alusa Fallax – “Soliloquio”
Eneide – “Ecce Omo”
Buon Vecchio Charlie – “Venite Giu Al Fiume”
Delirium – “Movimento I (Egoismo)”
Maxophone – “Il Fischio Del Vapore”
Premiata Forneria Marconi – “Dove… Quando… (II Parte)”
Locanda delle Fate – “Forse Le Lucciole Non Si Amano Più”
Campo Di Marte – “V Tempo”
Cervello – “Melos”
Tijekom ’70-ih, Španjolska je razvila jednu od najistaknutijih progresivnih rock scena na svijetu. Mnogi progresivni rock izvođači bili su uključeni u spojeve progresivnog rocka s tradicionalnim španjolskim glazbenim oblicima (npr. flamenco).
Ñu – “El Paraiso de las Flautas”
Crack – “Epílogo”
Gòtic – “Escenes de la terra en festa i de la mar en calma”
Za razliku od psihodeličnog rocka, koja je proizvela ogromnu količinu izvrsne glazbe u SAD-u, istina je da s tih prostora u ’70-ima je izašlo vrlo malo visokokvalitetnih progresivnih sastava koji su postigli značajniju razinu popularnosti, naročito unutar okvira ove teme.
To je vrlo vjerovatno povezano s pretpostavkom da je prog rock crpio inspiraciju iz europske klasične tradicije za razliku od američkih R&B i soul utjecaja koji su prevladavali u zapadnoj rock glazbi.
Naravno, postoje svijetli primjeri korištenja flaute iz tog vremena ali van progresivne struje: The Blues Project (“Flute Thing”), Rare Earth (“Born To Wander”), Chicago (“It Better End Soon”), Mandrill (“Kofijahm”), Canned Heat (“Going Up The Country”), Chocolate Watch Band (nekoliko skladbi s albuma ‘The Inner Mystique’), no to su sporadični slučajevi, odnosno iznimke, no, bilo je primjera i s progresivne scene tog vremena:
Yezda Urfa – “Three Tons Of Fresh Thyroid Glands”
RAM – “Odyssey”
Pavlov’s Dog – “Julia”
Izuzev par svijetlih primjera, progresivna rock scena u anglofonoj Kanadi tijekom ’70-ih nije bila osobito snažna. Međutim, za frankofone, premda uvelike zaboravljena u povijesti popularne glazbe i nedovoljno dokumentirana, ova je glazba ipak bila vrlo popularna ’70-ih u Quebecu. Štaviše, provincija (i ne samo Montreal) jedna je od kolijevki progresivnog rocka na planetu.
Prog Quebec, poznat i kao progresivni rock iz Quebeca, je podžanr progresivnog rocka koji je nastao u francuskom govornom području te kanadske provincije, a postao je popularan u vrijeme vrhunca separatističkog pokreta i ponosa Québécoisa. Ovaj žanr često uključuje elemente folka, jazza i klasične glazbe u svoj zvuk, te ga karakterizira teatralan, simfonijski zvuk, složeni aranžmani i poetski tekstovi, uz nevjerojatnu, često pastoralnu atmosferu, dok se vokali pjevaju na francuskom, rijetko na engleskom, i stoga nude plemenit karakter i ekspresionizam.
Harmonium – “Histoires sans paroles 1/2”
Maneige – “Les Porches de Notre-Dame”
Ulazak u svijet latino rocka je poput upuštanja u ritmično putovanje kroz raznolike kulturne krajolike Latinske Amerike. Od svojih početaka do svog globalnog utjecaja, latino rock je isklesao jedinstvenu priču u svijetu glazbe. U srži latino rocka leži njegova raznolika instrumentacija. Osim tradicionalnog rock sastava električnih gitara, basa i bubnjeva, ovaj žanr često uključuje instrumente duboko ukorijenjene u latinoameričkom nasljeđu.
Svaka latinoamerička zemlja ima svoju povijest s rockom i zvukovima koje je iznjedrila od svojih početaka. Miješanje tradicionalnog zvuka pojedine zemlje, bilo da se radi o tradicionalnim instrumentima ili folkloru, s rockom, što je eklektičan koktel za sebe.
Iako su latinoamerički sastavi bili pod jasnim utjecajem britanskih progresivnih rock sastava, mnogi su glazbenici razvili glazbu koja je imala lokalni okus, a većina ih je izvodila s prekrasnim poetskim tekstovima na španjolskom ili portugalskom. To stapanje vanjskih utjecaja s lokalnim formatima pjesama rezultiralo je od svog početka, da je latino progrock čvrsto stajao na dva suprotna svijeta i vizije.
Glazba izvantjelesnog i izvanumnog iskustva ukorijenila se u glazbenoj praksi Latinske Amerike kao trajni simbol slobode, modernosti, protivljenja i oslobođenja. Uskovitlani studijski eksperimenti na granicama zvuka, guste orkestracije i ubacivanje egzotičnih instrumenata otvorili su nove mogućnosti u rukama glazbenika diljem kontinenta.
Puhački instrumenti, kao što su flaute i frule, često lelujaju kroz pjesme, evocirajući goleme krajolike i tradiciju Latinske Amerike.
Anacrusa – “Calfucurá”
Contraluz – “Abrir el Dia”
Sui Generis – “Cuando Comenzamos a Nacer”
Prog je nastavio cvjetati tijekom ’70-ih, preživjevši pojavu disco glazbe, punka i new wavea, iako je dijelom zbog njih postajao sve nemoderniji, pa čak i ismijavan zbog svoje navodne pompoznosti.
No, do kasnih ’70-ih, popularnost i istaknutost progresivnog rocka su se smanjile (barem u Velikoj Britaniji), s novim stilovima i interpretacijama pop-rock glazbe koji su zavladali.
Pored toga, postojao je sve veći osjećaj da se žanr umorio i da ne uspijeva naići na odjek kod nove publike.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
