Stvarno, flauta u rock ‘n’ rollu?
Da, ovo je bio eksperiment koji je doveo u pitanje samu definiciju rocka. Neki ljudi su to voljeli. Ali drugi su mislili da je to najnapuhanija, najpompeznija glazba koju su ikad čuli.
Sudbina flaute u modernoj glazbi ima tendenciju da fluktuira na taj način, kroz faze sveprisutnosti, a zatim kroz duga razdoblja zastoja. Zapravo, unatoč tome što je bio tako star instrument, kasno je došao u popularnu glazbu 20. stoljeća, uživo i studijski, jer je njegova finoća zvuka išla protiv toga. U orkestru koji uključuje cijelu sekciju drvenih puhača, može se čuti masovna snaga mnogih svirača flaute, ali u manjim ansamblima i aranžmanima s naglaskom na soliste tipičnim za većinu jazza, flauta jednostavno nije mogla proći kroz glasnije instrumente.
Glazbeni žanrovi neprestano se razvijaju, a progresivni rock, ili jednostavno prog, nije iznimka. Iz specifičnog skupa glazbenih, društvenih i tehnoloških trendova, hvatajući eksperimentalno raspoloženje generacije ’60-ih koje ruši barijere, progresivni rock bio je inherentno istraživački žanr koji je kroz upotrebu novih elektronskih instrumenata nastojao otkriti i stvoriti nove glazbene sfere ali i uključiti stilove i teme iz raznolikog raspona tradicionalne i klasične glazbe, oslanjajući se na različite tradicije i kulturne temelje.
Njihov repertoar uključuje mnoštvo instrumenata koji se često ne nalaze u konvencionalnoj rock glazbi, kao što su gudački orkestri, flauta i free-jazz saksofon, kao i razne efekte te neobične stilove produkcije.
Prog-rock melodije često sadrže proširene instrumentalne dionice – ponekad u trajanju od desetak i više minuta – u kojima različiti instrumenti sudjeluju u složenim glazbenim interakcijama. Ovi odlomci obično služe za razvijanje i nadogradnju glavnih tema pjesme, umjesto da ih jednostavno preformuliraju kao što je uobičajeno u konvencionalnoj pop/rock glazbi. Ovo daje prog-rocku mnogo dinamičniji i fluidniji dojam od ostalih žanrova rock glazbe. No, prog složenost i virtuoznost, da ne kažem elitistička sofisticiranost – upravo one stvari koje su prihvatili umjetnici progresivnog rocka – mnogi su doživjeli kao pretencioznost.
Češće uz povremeno ili čak sporadično, rijetko kontinuirano korištenje unutar opusa, flauta je pomogla nekim od tih sastava dati karakterističan zvuk koji ih je izdvojio od ostalih, kombinirajući energiju i intenzitet rock glazbe s mekoćom i izražajnošću flaute, stvarajući jedinstven i dinamičan zvuk koji je istovremeno umirujući i okrepljujući. Ovaj tekst obuhvatit će okvirno dinamičnu povijest prog rocka, prateći njegovu metamorfozu tijekom desetljeća i istražujući ključne trenutke i regije koje su oblikovale njegovo putovanje, ali kroz prizmu flaute.
Shodno tome, pratit će se višestruki putevi flaute u progresivnoj rock glazbi, analizirajući ulogu koju ima u različitim glazbenim repertoarima, ulogu koja je ušla u zvučnu sliku žanra, premda bi se ta uloga mogla povezati i s aspektima socio-kulturne pozadine žanra.
Naravno, ovaj pregled autora, odnosno njihovih skladbi, ni izdaleka nije potpun, već samo rezultat subjektivnog izbora – bolje rečeno samo su primjeri onoga o čemu je riječ.
Prog, Rock & Flute
Kad je prva generacija rock’n’rolla raširila svoja krila u ’50-ima, flauta nije bila uobičajena pojava. Ali kad je rock rastao i širio se, od kasnih ’60-ih do sredine ’70-ih, te kada je britanska invazija na kraju dovela do toga da ambiciozni beat sastavi s obje strane Atlantika krenu prema baroku s komornim pop aranžmanima pod utjecajem klasike prožetim čembalom, gudačkim kvartetom i sličnim, jedan od najmanje impozantnih instrumenata pronašao je iznimno duboku nišu u povijesti rocka.
Drugi instrumentalisti koji su prije bili bačeni u sjenu također su dobili priliku razmetati se svojim stvarima u ’70-ima. Ali u smislu statusa autsajdera, prije velikih promjena u ’60-ima, izgledi da će ikada osvojiti djelić rock reflektora nisu bili manji nego kod flautista. Riječima besmrtnog rock’n’roll barda, Chuck Berry-ja, “To pokazuje da se nikad ne zna.”
Ipak, prodori koje je instrument činio u ovom trenutku uvijek su bili u kontekstu orkestracija koje su osigurali vanjski glazbenici, čak i ako su ponekad bili po nalogu sastava. Ali kako je komorni pop ustupio mjesto pravoj psihodeliji do druge polovice 1967., stvari su se počele mijenjati. I nije sav utjecaj dolazio s kraja spektra pod utjecajem klasike.
S Bob Dylan-ovom pjesmom “Quinn The Eskimo”, Manfred Mann je vidio priliku da prigrli uzdižući duh pjesme i unese u nju svoj prepoznatljivi zvuk, prvenstveno po korištenju dijela flaute od strane Klaus Voormann-a.
Manfred Mann – “The Mighty Quinn (Quinn The Eskimo)”
Izvorno snimljen 1968., ali objavljen tek 2007. godine, album ‘Sacred Scenes And Characters’ sastava Canterbury Glass je doista izgubljeni biser među kolekcionarima vrlo ranih britanskih progresivnih rock sastava proizašlih iz psihodeličnog duha tog vremena. Među svim onim opskurnim snimkama iz ’60-ih koje se reizdaju desetljećima kasnije, ovo je jedna od najboljih i najprogresivnijih u pravom smislu te riječi.
Canterbury Glass – “Nunc Dimittis”
Na jednom kraju spektra, instrumentalisti poput Ray Thomas-a iz The Moody Blues jasno su modelirali svoj pristup flauti prema klasičnoj strani stvari. U svojoj ranoj inkarnaciji, bili su R&B sastav, a na njihovom debitantskom albumu iz 1965., njegova flauta pojavljuje se na samo jednoj pjesmi. Ali kada je sastav prešao na konceptualne psych-pop svite 1967. na njihovom pionirskom albumu ‘Days Of Future Passed’, Thomas-ovo sviranje flaute bilo je u središtu, posebno na besmrtnoj pjesmi “Nights In White Satin”, koja sadrži jednu od najpoznatijih sola na flauti u povijesti rocka.
The Moody Blues – “Nights In White Satin”
Chris Wood, koji je svirao saksofon i flautu za Traffic, prethodno je svirao u jazz/blues sastavu Steve Hadley Quartet. Na debitantskom albumu sastava Traffic iz 1967., ‘Mr. Fantasy’, Wood-ova flauta pomogla je psihodeličnim skladbama poput “Dealer”, “Giving to You” i “No Face, No Name, No Number” da postignu uspjeh. Njegov doprinos flauti postao je još presudniji na tradicionalnoj pjesmi “John Barleycorn Must Die” s istoimenog albuma iz 1970. godine, čime su otvorili vrata jazzy progu na njihovim kasnijim albumima.
Traffic – “John Barleycorn Must Die”
Iako su drugi izvođači, poput The Moody Blues i Traffic, već koristili instrument na pozornici do trenutka kad je Ian Anderson kupio svoj, on priznaje da je promjena uključivala razdoblje prilagodbe. “Stvarnost flaute je da je bila nešto pomalo vanzemaljsko i eterično, a ne nešto što se činilo kao da odgovara očitoj snazi električne gitare.” kaže Anderson. Gospodar lirske prog-flaute, široko priznat kao čovjek koji je preko Jethro Tull-a uveo flautu u rock glazbu, Ian Anderson ostaje okrunjeni predstavnik popularnih i rock žanrova sviranja flaute.
Jethro Tull – “Bourée”
Ian McDonald će zauvijek biti upamćen kao jedan od osnivača King Crimson svirajući melotron, klavijature i puhače na klasiku ‘In The Court Of The Crimson King’ (1969.) prije odlaska. Nakon frenetične uvodne skladbe “21st Century Schizoid Man”, nježna “I Talk To The Wind” je oštar kontrast, u kojoj on izvodi duet sam sa sobom na flauti kako bi počeo pjevati.
King Crimson – “I Talk To The Wind”
East Of Eden posjeduje izričaj kojim dobivate ispad električne violine, flaute i saksofona u kombinaciji s Bela Bartok-om i drugim klasičnim, orijentalnim pa čak i romskim melodijama uvijek naravno na prog rock bazi.
East Of Eden – “Isadora”
Progressive rock bio je prirodni izdanak eksperimentalnog psihodeličnog razdoblja. Ono što je progressive rock podiglo na drugu razinu bilo je to što su glazbenici koji su se uključili imali razvijenije razumijevanje glazbene teorije i glazbene povijesti.
Nije bilo ničeg laganog ili trivijalnog u ranom progu, koji je zahtijevao da ga se shvati ozbiljno kao umjetničku formu vrijednu istog poštovanja kao klasična glazba i jazz.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
