Kad su Moody Blues lansirali prvi album “Magnificent Moodies”, na top listi singlica ih je dovela “Go Now”, koja čak dosiže do prvog mjesta UK top liste singlica. Ni u Americi nije loše prošao, zavrtio se oko stotog mjesta Billboarda.
No, svima je u bendu, ali prvenstveno manageru, bilo jasno da grupa ne može opstati na temeljima tog albuma, jer jednostavno bilo je stotine, tisuće grupa sličnih, boljih, koje su čekale svoj trenutak.
Ono što je definiralo konačnu odluku jest odlazak dvaju članova, Denny Lainea i Clint Warwicka, i dolazak Justina Haywarda i John Lodgea. Kako su obojica pridošlica već komponirali, donijeli su sa sobom kosture koji su tek trebali biti kreirani u kompozicije.
Jedna od takvih “skica” bila je i “Nights in White Satin”, koju je donio Justin. Kad je prezentirao grupi, nije izazvao neko oduševljenje, ali kako je bio uporan, počeli su se baviti s njom, kako je Mike Pinder kasnije izjavio, tek toliko da skinu Justina s neke stvari.
No, kad je Mike na kostur “nakalemio” svoj Melotron i potom Ray Thomas flautu, počeli su se razaznavati obrisi nečeg za što se vrijedilo potruditi.
Rođenje pjesme “Nights in White Satin” se mora promatrati u kontekstu albuma “Days of Future Passed”, jer album je konceptualan, jedan od prvih, ali i još nešto dalekosežnije, uvođenjem simfonijskog orkestra u zvučnu sliku otvorilo se ogromno polje progresivnom smjeru koje će kasnije prerasti u sympho rock, koji će pak dominirati prog miljeom sljedećih dvadesetak godina.
Pa i putanja popularnosti singlice s pjesmom “Nights in White Satin” je pomalo bizarna. Po samom izlasku i ne pobuđuje neku pažnju, jest da je bila hit, ali minorni. Najprije joj je trebalo punih sedam tjedana života da uopće dođe na liste i u konačnici se smjestila na #19. mjesto UK top liste singlica i #103. mjesto na Billboardu.
No, silaskom s top lista u biti počinje njen pravi život, jer, e ovo ipak jest bizarno, jer nakon punih pet godina singlica biva ponovo objavljena jer je diskografska kuća vidjela da je njena potražnja na radio valovima ogromna, nesrazmjerna protoku vremena. Ponovnim lansiranjem, 1972. godine, singlica s pjesmom “Nights in White Satin” ponovo dolazi na top liste, ali ovaj put na zaslužene vrhove, zauzima redom prva mjesta, a ondje gdje nije zasjela na prvo, zauzima mjesto na Top 10.
Pjesmu je, kao što je rečeno, napisao tada 19-godišnji Justin Hayward. Na prvim izdanjima pjesma je bila kreditirana na Redwave (kolektivno ime članova benda dok su se zvali the Moodies) i Petera Knighta, da bi ipak kasnije svi krediti pripali Justinu.
Ono što je danas znano i povijesno nepravedno, jest da Mike Pinder nikada nije dobio kredite za svoj dio u kreaciji, jer on je bio taj koji je melotronom, a kasnije i čembalom pridonio konačnoj definiciji zvuka ne samo kompozicije “Nights in White Satin” već i ukupnog same grupe.
Sva ta kronologija oko života singlice je očiti dokaz teze koja i danas vrijedi kad se o tom razdoblju života grupe govori, bila je jednostavno ispred svog vremena. To je definitivno jedino objašnjenje činjenice da singlica tek nakon pet godina od izlaska dobiva ono što je trebala dobiti na dan kad je ugledala svjetlo dana.
Pjesma je inače inspirirana setom satenskih pokrivača koji je Justin dobio od djevojke koju je upravo napuštao i našao se kao i mnogi teenageri u rascjepu između stare i nove ljubavi. Samom lirikom je toliko dobro dokumentirao taj osjećaj, a muzika udarila definitivan pečat, da je pjesma “Nights in White Satin” postala evergreen ne samo jednog razdoblja, već cijele ljudske muzičke povijesti.
Interesantna je sudbina “b” strane singla.
Na njoj se našla pjesma “Cities”, također Haywardova, koja u sebi nudi oštar kontrast romantičnom idealizmu naslovne kompozicije. Različita je u svemu jer nudi sumornu sliku zagađenog, bučnog urbanog okruženja. Nije u kategoriji s naslovnom pjesmom, jer nema tu crtu epske veličine, ali bizarno jest da se svojim sadržajem, konstrukcijom pa i samom izvedbom idealno uklopila u album, na kojem se nije našla!!
Nepravda je ispravljena na kasnijim izdanjima, kad je ubačena kao bonus.
Šteta, jer idealno bi legla kao jedna od premosnica konceptualnog sadržaja iz fragmenta u fragment od kojih je sazdan album.
The Moody Blues – “Nights In White Satin”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
