Kad sam 2019. godine, dakle prije punih sedam godina, sa žaljenjem konstatirao da je klupska scena u Splitu došla do dna, ni u snu mi nije palo na pamet da i ispod tog dna postoji još dublje dno, u kojem ne da jedva ima života, nego da ga gotovo uopće nema.
I da, godina je 2026. i u Splitu ne postoji više ništa od onoga što je postojalo kad je vladala percepcija da je i to “debelo” nedovoljno za drugi po veličini grad Hrvatske.
Moramo ipak spomenuti iznimku koja jednostavno potvrđuje pravilo, a iznimka je u mnogočemu – o tome drugom prilikom!
Radi se o cijelom programu vezanom za Hrvatski dom Split i njihove projekte, od kojih je Vibrez trenutačno najistureniji i (opravdano!) najveći.
Dakle, od 2019. godine u Splitu je proradio samo klub Porat, ali pored lijepog početka, današnji dani nisu mu baš slavni. Ako i ima koncerata, to su većinom cover-bendovi; od velikih imena teško da ima ikoga. Uglavnom, sve miriše na hibernaciju od angažiranog rocka.
Ostalo, osim barova s malom pozornicom (bez podcjenjivanja, ali to nije klub!), u Splitu u ovom trenutku „postoji“ klupska scena koja bi se mogla opisati samo jednom riječju.
U slučaju da ne razumijete hrvatski, evo je u nekoliko verzija!
nula, ništa, nill, niente, 没什么, nichts, rien, nada, niets, … !
Klupska scena u Splitu,
2019. godina
Nije tajna da su klubovi u piramidi ponude muzike u jednoj sredini ekvivalent statusa srednje klase u nekom društvu. Ili pojednostavljeno rečeno, kao što bez srednje klase ne postoji zdravo društvo, tako bez stabilne klupske scene, ne postoji plodna muzička scena.
Generalno, klupska scena mora biti u stanju pokriti osnovne kulturološke potrebe sredine u kojoj djeluje, ali i pomoći afirmaciji bendova koji su tek stupili na scenu.
“Brušenje” bendova u klubovima je krucijalno iz mnogo razloga, od upoznavanja lokalnog auditorija s bendom, do kanaliziranja i finalizacije izričaja, koje je presudno u budućem radu.
Postoji još jedan segment, možda ne toliko bitan na prvi pogled, a to je image benda. U kasnijoj fazi ovo postaje veoma bitno, jer pored originalnog izričaja kojeg je bend odnjegovao, prepoznatljivost u medijima nosi veoma veliku ulogu.
Sve nabrojeno pada u vodu onog trenutka, pogađate, kad bend nema prilike nastupati po klubovima i time se pripremiti za sljedeće korake.
Split
Sam pogled na broj klubova koji rade ne ulijeva baš neko veliko povjerenje i nadu u ono što ste pročitali gore.
Ovdje moram stati i objasniti jedan pojam, ne kluba već muzike koja se odvija u prostorima. Dakle, u klubu ili caffeeu koji igra ulogu kluba referiram na autorsku muziku, muziku s kojom grupa ustaje i liježe, muziku koja evoluira iz koncerta u koncert i dakako, u nekoj fazi se materijalizira u obliku albuma.
Cover bendovi, ma koliko bili dobri, nisu predmet ovog članka.
Dakle, najprije da taksativno nabrojimo poznate prostore u kojima se u ovom trenutku odvija (ili bi se trebala odvijati) muzika.
Judino Drvo, Quasimodo, Circus (Monty Python), Kocka, Ovčice, Pardox, Eks, Zenta, Versi, Plan B, … , neka izvini ako sam koga ispustio.
Idemo redom, Judino Drvo organizira u nekom prosjeku jedan koncert mjesečno (govorim o punokrvnom rock koncertu!), i to samo u sezoni. Krajem Svibnja prestaje s radom i nastavlja na jesen.
Quasimodo rijetko priređuje koncerte. Iako izuzetno atraktivan prostor za održavanje dobrih rock svetkovina, Quasimodo iz meni nepoznatog razloga u tijeku cijele sezone priredi samo par (vrhunskih) koncerata.
Circus (Monty Python) je trenutačno najagilniji klub u Splitu. Nažalost, sezona mu završava s prvim vrućinama, a ponovo počinje „kad se počne kalavat dan“, negdje na jesen. Tijekom cijelog perioda rada dovodi grupe, priređuje koncerte, uglavnom, trenutačno je klub #1 u Splitu što se aktivnosti i kvalitete tiče.
Ovčice su neko vrijeme bile u žarištu klupske scene Splita, iako konfiguracijski nisu pripadale tom miljeu, poglavito radi prostora u kojem se koncerti održavaju. Ali ovaj nedostatak je obilno nadoknađen frekvencijom koncerata i entuzijazmom svih uključenih u ovaj dio aktivnosti kluba. Nažalost, zbog objektivnih razloga, Ovčice su ove godine sišle s muzičke karte Splita, s namjenom da se vrate s tradicionalnim Blues Festivalom i velikom feštom u povodu pet godina muzičkih aktivnosti kluba.
Paradox, poprište prekrasnih intimnih koncertnih trenutaka, okrenut jazzu i s velikom nadom u bolje jazz sutra, radi same lokacije i nemogućnosti održavanja „normalnih“ koncerata, polako, ali sigurno silazi s muzičke karte Splita, bar do jeseni, a poslije toga ostaje da se vidi.
Eks, kao jedini metal klub u Splitu rijetko organizira koncerte autorskih bendova. Razloga očito ima, jer ekipa koja vodi klub je i te kako agilna i željna. Nažalost, broj koncerata je tek dovoljan da ga održi na površini.
Kocka je pogonjena agilnom ekipom, ali s obzirom na „količinu“ ljudi koji joj gravitiraju, kad su koncerti u pitanju, premalo. Izuzetno atraktivan prostor je u posljednje vrijeme ugostio niz koncertnih atrakcija, od kojih su neki i pored relativne anonimnosti pružili vrhunske koncerte. Uz Circus trenutačno najaktivniji igrač na splitskoj sceni.
Zenta je klub koji se nije uspio vidno profilirati na sceni. Lutajući kroz žanrove, ipak su postali djelom lokalne scene, ali u svjetlu novih (nepotvrđenih) vijesti da se klub prodaje/daje u najam, budućnost je neizvjesna.
Versi, Plan B, ali i ostali slični prostori, često pozivaju cover bendove i tek povremeno ugoste autorske bendove.
I to je to!
Ako ste i malo familijarni s prostom matematikom, rezultat je jasan. Mlade, perspektivne grupe, ma koliko se upirale i angažirale, u Splitu nemaju apsolutno nikakve šanse, ni da se profiliraju pred publikom, ali ni da steknu onu neophodnu rutinu kad se pred binom nađu ljudi koji su znatiželjni i koji očekuju.
Žalosnom stanju kumuje dakako i vlast, koja redom, bez izuzetaka ignorira sva nastojanja da se scena u Splitu digne bar za „zub“ više i time otvore ili bar odškrinu neka vrata.
Teško u ovom kontekstu ne spomenuti nordijske zemlje, koje redom, pogledajte ovo, koje redom sponzoriraju lokalne klubove, bendove, on-line izdanja koja sve skupa prate, kao i sve što omogućava grupi da se vine u visine, ako svojim radom i izričajem to zaslužuje.
Ova se potpora očituje na svim razinama vlasti, od nacionalne, regionalne do lokalne. Svaka vlast na svoj način pomaže umjetnicima, vlasnicima klubova, studija, vlasnicima magazina za kulturu.
Nažalost, veoma je lako doći do suprotnog u našem slučaju. Stanje na muzičkoj sceni je uvijek bilo i bit će ogledalo jednog društva.
Totalna rezigniranost, besperspektivnost, nepovjerenje u sve institucije, rezultira u stvarnom životu masovnim egzodusom mladih (i ne samo njih) van ove vukojebine od države, a na muzičkom polju prisilnom anonimnošću svih aktera, ma koliko bili sposobni i veliki u onome što rade.
Tipična balkanska priča, sto puta ispričana, sto puta isplakana, ali nikad upamćena da se ne ponovi.
Dapače, čekamo sljedeći ciklus ignoriranja prava na postojanje.
