Kad se spomene riječ “jazz”, pogotovo u današnje vrijeme prevladavajućeg retardiranog masovnog ukusa, automatski se nameće asocijacija na nešto dosadno, monotono i sve što je negativno.
I ta asocijacija i nije baš u potpunosti pogrešna, vjerovali ili ne, ali vodi do same srži problema zvanog opće obrazovanje, poglavito u onom dijelu u kojem se to opće obrazovanje prelijeva u neku vrst “specijalnosti”, odnosno uže branše u kojoj se detaljnije, minucioznije i nadahnuto izlaže sama tematika koja je ujedno i njezin subjekt.
I ne, nije vezano isključivo za glazbu, može se primijetiti u svim vrstama umjetnosti, no u glazbi je danas najviše izraženo, jer je glazba danas na površini svih zbivanja koja imaju predznak art ili pak “art”.
I baš to bez navodnika dogodilo se u Hrvatskom Domu Split, u dvorani Ive Tijardovića, u kojoj je gostovao Maja Rivić kvintet.
Sam pogled na naziv “benda” daje naslutiti da je Maja tu glavna, a ostatak prateći bend.
I da, ali i ne!
Jednostavno, Mak Murtić, Hrvoje Galler, Hrvoje Kralj i Borko Rupena jesu zatomili ego i pretpostavili svoje prisustvo Maji, koja i jest zvijezda večeri, ali, … , uvijek to ali, ali ovaj put s pozitivnim predznakom.
O čemu se radi?
Jednostavno, kvartet na instrumentima nije prateći bend i to je jasno od prvog trenutka i prve note. Jest da je Maja u centru, kako na pozornici, tako i u percepciji gledatelja koji sjedi pred pozornicom, ali, četiri instrumenta koja je prate imaju i te kakvu ulogu u kreiranju baš toga što Maja predstavlja.
Ja bih redom, što inače nemam običaj, no svaki me od sudionika impresionirao na svoj način i ne bi bilo fer sve ih svesti pod ono – bili su dobri.
Dakle, Hrvoje Galler za klavirom.
Nenametljivo, skoro pa minimalistički kreirani aranžmani koji su idealno lijegali na trenutak i sliku koja je lebdjela na pozornicom. Bez ikakve ambicije (bar ne one vidljive) za nekim iskorakom ili, ne daj blože, za egotripom, Hrvoje sve svoje znanje i umijeće upreže u aranžerska kola i pri tom, diskretno, ali nevjerojatno efektno, podređuje trenutak.
Ne znam tko je pisao aranžmane za klavir, ali tko god da jest, majstorski je odradio posao!
Borko Rupena za bubnjevima, ali i još nekim udaraljkama, ne jednom stvara fluidnu atmosferu, koju ritmički nadograđuje. Bez eskapada, lijepo, skladno, kako i treba biti kad je ova glazba u pitanju, bubnjevi, komorno/agresivni (nije oksimoron!), u skladu sa sljedećim akterom, …
Hrvoje Kralj i njegov kontrabas. Kristalne dionice, ne rijetko provučene gudalom do naših ušiju, uz ritmičku podlogu skoro pa dominira izričajem. I ne jednom, mala, kratka sola, inspirativna i nadasve efektna (koliko tehnički zahtjevna, neka drugi presude!).
I naposljetku, ali ne i posljednji, Mak Murtić, na saksofonu koji je u biti glavni instrument u mnogim trenucima. Ne jednom je krenuo u kratke solo izlete, no, završni solo u posljednjoj kompoziciji “Drugo Sunce” jest bio vrh njegovog nastupa, ali i jedan od vrhunaca večeri.
I naposljetku Maja, sa svojim glasom. Već opisanim “grlenim”, suvereno šeta pozornicom, miče se u stranu kad zatreba, preuzima u sljedećem trenutku, uglavnom, igra vokala i instrumenta traje cijeli koncert. U nekoliko navrata i doslovno, jer Maja voli eksperimentirati sa svojim glasom, što na cijeli događaj baca dašak avangarde.
Ako se mene pita, a ne pita, što i jest normalno, ovaj bi segment volio vidjeti u nekom razvijenom obliku uz malo agresivniju pratnju. Poznajući sada sve aktere na pozornici, siguran sam u vrlo, vrlo pozitivan i lijep ishod. (tempting!)
Sve u svemu, očekivano klasična, vrlo lijepa večer s vrlo lijepim konceptom, koncertom koji je spojio improvizaciju s notnim zapisom, koncertom koji je donio neku vrstu filozofskog promišljanja o samoj biti i neku vrstu nostalgije, ali teško dokučivu za čime, i naposljetku koncert koji je donio vedrinu tamnim i sumornim pločnicima na koje jazz automatski asocira.
P.S. – Već je postalo notorno, ali kad je nešto dobro, onda je dobro i to se mora reći.
Zvuk u dvorani je bio kristalno dobar – skoro da se čulo kako umjetnici dišu. Odmjeren, dovoljno jak, ali opet ne prejak. Prostorni raspored odličan, s druge strane rasvjeta, doslovno je pratila sam ugođaj koncerta i, dakako, doprinijela u kreiranju onog konačnog utiska.
Utiska koji ne ostavlja nikakvu razliku jeste li sjedili u ovoj dvorani ili kod kuće pred vrhunskim Hi-Fijem.
I ne, ovo nije plaćena reklama!
Eto!
foto album:
* sve fotografije: Music LP-Underground
