Prije ikakvog uvoda, jedan mali uvod u uvod.
Canterbury scena!
Kao zemljopisni pojam, ime Canterbury nema nepoznanica. Sam pogled na kartu UK i sve je jasno. No, ono što je iznjedrila scena koja je stasala u Canterburyju, e to je nešto izuzetno, specifično i u gabaritima ogromno, u toj mjeri da je cijeli žanr dobio ime Canterbury. Dakako, nije mnogo trebalo da se izričaj prelije van granica i postalo je normalno da se za neku grupu kaže da je dio Canterbury scene, a da Canterbury kao zemljopisni pojam nije ni vidjela.
Tako je stjecajem okolnosti Canterbury postao rasadnik najvećih talenata progresivne scene uopće, a posebno sedamdesetih godina. Broj sastava i umjetnika koji su se vinuli nebu pod oblake i uspjeli uhvatiti muzu za guzu je ogroman. Nema smisla nabrajati, jer bi nas to odvelo previše daleko, a isto tako i njihova najvažnija djela, jer je i taj popis skoro pa beskonačan.
A koliko je scena postala jaka, na sam spomen Canterbury scena, automatski se nameće asocijacija na sve što je bilo progresivno sedamdesetih, do te mjere da se scena de facto poistovjetila s pojmovima fuzija, jazz, avangarda, eksperimentalno, underground, progresivno, … , te time zauzela ne samo posebno mjesto u povijesti muzike, nego svojim postojanjem označila vjerojatno najplodonosniji period u muzičkom segmentu ljudskog stvaralaštva.
Jedan od junaka scene je bio Steve Hillage, čije se ime usko veže uz neke od najvećih grupa Canterburyja, Gong, Egg, Khan, Caravan…, ali isto tako, uz mnoge projekte koji su daleko nadilazili granice žanra. I dakako, solo albumi, koji su mu donijeli globalno priznanje.
Par riječi o Steve Hillageu
Steve Hillage, pravim imenom Stephen Simpson Hillage, rodio se u osmi mjesec 1951. godine u predgrađu Londona. Dok je bio u školi, pridružio se bandu Uriel, zajedno s Dave Stewartom, koji je svirao klavijature. Dave će biti njegov pajdaš tijekom cijele karijere. Grupa se ubrzo raspada. Steve i Dave kreću zajedno, a ostatak grupe odlazi i oformljuje grupu Egg. Godinu nakon toga se nakratko ponovno udružuju, jer im se ukazala prilika za snimanje albuma. Kao plod tog ponovnog ujedinjenja izlazi album “Arzachel”.
Po izlasku albuma, Steve Hillage i Dave Stewart nastavljaju svoj put na jednoj strani, a ostatak ponovno pokreće grupu Egg. Interesantno je da je Steve gostovao s njima na pozornici, pa čak i na snimanju njihovog studijskog albuma “The Civil Surface”, koji je izašao 1974. godine.
No, da se vratimo Steveu.
1969. godine Hillage studira na University of Kent u Canterburyju, povremeno surađujući s tada lokalnim sastavima, Caravan i Spirogyra. Dakako, oba će sastava uskoro izaći iz lokalnih okvira i zavladati svjetskom scenom, svako na svojoj livadi punoj sočne avangardno / progresivne / fuzijske trave.
Cijelo to vrijeme Hillage komponira i piše pisme. Krajem 1970. godine ima toliko materijala da može napuniti cijeli album. Ekipa iz Caravana omogućava mu susret s managerom Terryjem Kingom, koji pak uspijeva Steveu osigurati ugovor za snimanje s kućom Deram. Dakako, ovom je kumovao Dave Stewart, koji je, by the way, u to vrijeme bio aktivan u grupi Egg.
Početkom 1971. godine, Hillage oformljuje grupu Khan, zajedno s basistom Nickom Greenwoodom, bivšim članom pionira performancea, Crazy World Of Arthur Brown. Pridruživši sebi još Pip Pylea na bubnjevima i klavijaturista Dicka Heninghema, grupa poprima osnovne obrise. Nedugo nakon toga, u grupu dolazi bubnjar Eric Peachey, te Khan dobiva svoj konačni sastav.
Nastupaju uglavnom kao predgrupa Caravanu, započinju snimanje prvog albuma. U sred snimanja Heninghem odlazi, te se bandu pridružuje, tko drugi nego, Dave Stewart.
Khan – “Space Shanty”
I kao puno puta do tada, dolazi do razmimoilaženja po pitanju kretanja same muzike, te 1972. godine Hillage raspušta band. Interesantno je za napomenuti da u tom razdoblju nastaje kompozicija “I Love Its Holy Mystery”, koja će tijekom vremena evoluirati u “Solar Musick Suite”.
Nakon kratkotrajnog zadržavanja u grupi Decadence s Kevinom Ayerom, Steve se inficira zvukom Gonga, za vrijeme turneje po Francuskoj, te po njenom završetku, ostaje u njoj. Isprva im se pridružuje kao session muzičar, na seansi koja je u stvari bila uvod u “Flying Teapot”, prvi dio trilogije “Radio Gnome”.
Po završetku seanse, Steve postaje punopravni član Gonga te s njima snima još “Angels Egg” i “You”. Gong se raspada 1975. godine, ostavivši iza sebe jednu od najupečatljivijih trilogija u modernoj umjetnosti.
Gong – “Radio Gnome Invisible”
Da bi prikazali koliki je utjecaj na underground scenu imao Steve Hillage u to vrijeme, evo samo jedan mali podatak, pa ćemo nastaviti dalje o njemu.
Naime, kad je Mike Oldfield birao ekipu za praizvedbu njegovog remek-djela “Tubular Bells”, očito je da se nije puno mislio o izboru gitariste. Pored Micka Taylora, koji je upravo napustio Rolling Stonese, na BBC-ovoj snimci dominira Steve Hillage. Sama činjenica da je Mike Oldfield prepustio Steveu svoje gitarske dionice dovoljno govori i naglašava ugled kojeg je Steve Hillage već tada uživao.
Kako smo rekli, 1975. godine Gong kreće prema putu koji vodi u raspad. Steve preuzima vodstvo nad grupom, ali kao svakom samozatajnom umjetniku, jednostavno mu je smetalo bavljenje poslovnim stvarima na uštrb kreativnosti. Ne mogavši se prilagoditi poslovnoj strani liderstva, Steve raspušta band i posvećuje se solo karijeri.
Šteta, jer Gong je imao još puno toga reći.
Njegov potez je u stvari proizašao iz (relativnog) uspjeha prvog solo albuma “Fish Rising”, kojeg je izdao dok je Gong još funkcionirao. Albumom dominira suita “The Salmon Song”, sastavljena od četiri stavka, ali funkcionira kao kompaktna cjelina.
Steve Hillage – “The Salmon Song: Salmon Pool / Solomon’s Atlantis Salmon / Swimming with the Salmon / King of the Fishes”
Postigavši uspjeh svojim prvijencem i raspuštajući Gong, Steve Hillage se okreće prema Americi, točnije rečeno, kontaktira Todda Rundgrena radi suradnje. Todd mu je upao u oko još otprije, svojim neortodoksnim pristupom avangardnom rocku, koji je sa svojim bandom Utopia u Americi imao kultni status.
Bilo je očito da se Steve želi maknuti od utjecaja Gonga, pa čak i od Canterbury scene, s kojom su ga počeli potpuno poistovjećivati. Istovremeno, nastojao je bez ikakvog kompromisa prodrijeti do dijela auditorija koji za tu scenu nije ni čuo.
Produkt suradnje, Todda Rundgrena kao producenta, ostatka Utopije kao pratećeg banda i samog Stevea, je album “L”. Ova postava odlazi na svjetsku turneju koja etablira Stevea Hillagea kao prog-rock/fusion kompozitora i gitaristu.
Kad govorimo o samom albumu, moramo naglasiti jednu neobičnost. Naime, po prvi puta Steve Hillage uzima tuđe kompozicije i obrađuje ih. Sam izbor je isto tako čudan, jer Donovan je veoma udaljen od stvaralaštva Stevea, pa ipak, obrada njegove teme “Hurdy Gurdy Man”, otvara album. Na albumu se još nalazi zarazna obrada “Om Nama Shivaya”, kompozitorskog tandema Kesar Singh Nariula i Uma Nanda, te naposljetku, “It’s All Too Much”, obrada Georgea Harrisona, koja se u originalu našla na Beatles albumu “Yellow Submarine”.
Sam odabir kompozicija ne nagovještava sam album, budući da njihova raznolikost i vrsta baš i ne spadaju u opus i nasljedstvo Canterbury scene. No, zato veliki i jesu veliki. Sve su obrađene u space maniri, svojstvenoj Steve Hillageu, te na albumu lijepo sjedaju uz originalne, Steveove kompozicije.
Sam album možda i ne dijeli kompleksnost prvijenca, ali zato je daleko pristupačniji, protkan zaraznim melodijama. Ali da nas ne zavarava ta ljepljivost melodija, jer album obiluje prelijepim muzičkim pasažima. Steveova gitara na albumu se može komotno usporediti s njegovim do tada najboljim radovima, pogotovo za vrijeme sviranja u grupi Khan i Gong.
Kad govorimo o produkciji, ne možemo se ponovno ne vratiti na Todd Rundgrena.
Očito dobro upoznat s opusom Gonga i dotadašnjim radom Stevea, Todd je stvorio blend Utopije i Gonga, baš onako kako je Steve htio. Podsjećajući na trenutak na oba sastava, a istovremeno daleko od njih, Todd ide čak korak dalje u produkciji. A taj korak su mnogi u to vrijeme opisali kao uvod u možda najbolji album Utopije, album “Ra”.
Uglavnom, Todd je odradio veoma dobar posao, bojeći album space bojama i ne dopuštajući da album zvuči kao replika ičega što je do tada Steve Hillage napravio.
Možda je najbolje citirati kritičara Melody Makera, koji je u to vrijeme napisao: “Steve možda i nije najbolji gitarista na sceni, ali njegovo sviranje je esencija space rocka. Skužaj Gilmore, ali ovaj momak ima smisla za humor!”
Lijepo rečeno!
Bilo kako bilo, album “L” ulazi na UK Top Listu u deseti mjesec 1976. godine i ostaje na njoj 12 tjedana, dosegavši deseto mjesto. Izuzetan uspjeh za progresivni album space/fuzijske orijentacije.
Steve Hillage – “L” / full album
1977. godine Steve Hillage izdaje “Motivation Radio”, s kraćim kompozicijama, označivši svoj odmak od dugih instrumentala. Na albumu se našla i “Light in the Sky”, koja je digla Stevea na nivo globalne zvijezde. Isto tako, kompozicija se našla u emisiji “The Sunday Night Project”, na Engleskoj nacionalnoj televiziji.
Steve Hillage – “Light in the Sky”
Ali krv nije voda i to se još jednom dokazalo. U stvari ispalo je da je “Motivation Radio” bio kratki izlet u kompaktne i kratke kompozicije. Već na sljedećem albumu “Green”, Steve se vraća svojim korijenima i dugim instrumentalima. Na ovom albumu je možda ne baš vidljivo, ali značajno radi samog zaokreta, da je ko-producent bio Nick Manson, bubnjar Pink Floyda.
Steve Hillage – “Palm Trees (Love Guitar)”
Osamdesetih Hillage radi s nebrojenim muzičarima. Suradnja je bila na različitim nivoima. Kadikad aktivno svirajući, kadikad boraveći iza producentskog pulta. Da nabrojimo samo neke od poznatijih: It Bites, Simple Minds, Murray Head, Nash The Slash, Real Life, Cock Robin i Robyn Hitchcock.
Producentski rad se proteže i na devedesete, kad producira band The Charlatans, na njihovom albumu “Up to Our Hips”.
Postoji još jedan segment stvaralaštva Stevea Hillagea, manje poznat, ali ne i manje bitan. Naime, još kasnih sedamdesetih Steve se zainteresirao za band The Orb, i njihov ambijentalni album “Rainbow Dome Musick”. Suradnja s Giraudyem, vođom banda, započinje tek početkom devedesetih, kad s njime oformljuje ambijentalni dance band, System 7.
Na opće iznenađenje, veoma brzo postaju važan dio underground scene u Londonu, te bivaju pozvani na Glastonbury Festival da uvedu dance scenu na taj rock spektakl. Pomalo čudno od jednog avangardnog, space/prog/fuzijski orijentiranog umjetnika, ali i to je život. O interesima je teško govoriti isto kao i o ukusima.
System 7 – “Alpha Wave”
2006. godine dolazi do iznenadnog ponovnog okupljanja originalnih članova Gonga. Nije poznato koji je bio povod okupljanja, ali na zadovoljstvo svih koji vole njihovu muziku, fokusirali su se na izvođenje trilogije “Radio Gnome”.
Jedna neobična činjenica vezana za album “L”.
Niko do današnjih dana ne zna zašto taj naziv i otkuda. Steve nikad nije dao nikakav povod da se o nazivu albuma raspravlja, a niti je dao ikakvu naznaku odakle potječe. Stoga, neka to ostane njegova tajna, i nadajmo se da će tih tajni biti u budućnosti.
I za sam kraj, pitanje, zašto je Steve Hillage važna figura u muzici, pa i u umjetnosti uopće.
Steve Hillage je dio scene koja se ne hrani senzacijama, ni žutilom. Bit stvaralaštva se ne nalazi u gramzivom sakupljanju škuda i podilaženju masama, kako bi ih se što više nagomilalo. Ono se nalazi u interesima i inspiraciji, koja u svojim najkreativnijim trenucima daje peakove muzičke umjetnosti i pomiče granice izričaja. Bez toga i bez umjetnika kao što je Steve Hillage, svi skupa bi bili osuđeni na diktate multinacionalnih kompanija, koje nameću svoje, uniformirane, ili bolje rečeno, retardirane modele zabave.
Stoga, ne znam koliko Steve Hillage i njemu slični uspijevaju doprijeti do širih masa slušatelja, ali uvijek ostaje ona nada, da će ovakve oaze duha jednog dana prekriti pustinje retardiranosti, koje se neumoljivo šire današnjim medijskim prostorom i poput smrdljivog deponija, zagađuju zrak koji svakodnevno dišemo.
Eto!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
