Drugi dan SuperUho festivala je iza nas.
Sad već postoje reference tako da se može govoriti o različitim danima festivala. Prvi dan je osim izleta u plesne vode (!!! (Chk Chk Chk) ) bio veoma kompaktan. Manje više svi su bendovi isporučivali žanrovski ujednačenu i ne previše disperziranu muziku. Prevladavao je alternativni izričaj uz visoki izlet u prošlost (Earthless).
Druga večer nam je donijela nešto drugačiji mod i u njoj se našlo za svakog po nešto. Različitost stilova i žanrova je dalo kolorit drugoj večeri te rijetko tko ima razloga za nezadovoljstvo ponuđenim. Uostalom, festivali s više pozornica se i organiziraju na taj način da zadovolje sve ukuse. Mogućnost izbora koncerta ili pak fokusiranje na samo jedan jest velika prednost ovakve organizacije.
Harvo Jay
Večer su otvorili Osječani Harvo Jay, koji su dok je sunce još bilo na nebu pred skoro praznim gledalištem odradi svoj set. Teško je govoriti o bendu na prvo slušanje, tako da bih se suzdržao od bilo kakvih komentara dok ih ne poslušam u živo na nekom drugom koncertu. Jedino što mogu reći, nakon prospavane noći, ne mogu se sjetiti ni jedne njihove note, a to i nije dobro.
Šumski
Šumski koji su nastupili na maloj pozornici nakon njih su ostavili daleko dublji dojam. Zaokruženog izričaja, blendom krauta, proga, čistog rocka ali i avangarde, Šumski je na veoma interesantan način prenio svoju poruku i ne bez razloga to odradio pred punim gledalištem.
S osobne strane, volio bih da su čelo i truba više zastupljeni u ukupnoj slici, jer trenuci kad su svi unisono upregnuti u isporuku zvučne slike su uistinu impresivni.
Pallbearer
Pallbearer su poznato ime i njihov nastup na velikoj pozornici je privukao popriličan broj ljudi. Iako su sljedbeništvo stekli u doom metal krugovima, posljednjim albumom su se donekle odmakli od njega i to u pravcu heavy metal sredine u kojoj plivaju bez problema.
U biti, kompozicije s novog albuma su u potpunosti okrenute čistoj rock esenci presvučene heavy metal ambalažom. Dokaz ove tvrdnje jest da se uz dobru aranžersku preinaku mogu elegantno provesti kao punokrvne melodične klasične rock kompozicije.
Prvi veliki adut večeri je ispunio očekivanja!
No Age
No Age su američki noise rock duo i svoj su nastup garnirali s obilnom količinom energije koja ipak nije prelazila okvire noise rock okvira. Nema se puno o ovim momcima, osim što su dobrano zagrijali auditorij za predstojeću atrakciju, Turbonegro.
Turbonegro
Od prvih trenutaka od kako su osvanuli na glavnoj pozornici Turbonegro su zaprijetili i ispunili obećanje, preoteli su večer svima i nametnuli se kao apsolutni headlineri ovog dijela festivala.
Iako skoro pa veterani svojim su „zavodljivim“ nastupom rasturili gledalište. Prema reakcijama bilo je očito da su njemu poklonici grupe, jer mnoštvo je pjevalo refrene i aktivno sudjelovalo u predstavi koju su pak Turbonegro majstorski vodili s pozornice.
Na stranu spolna orijentacija, jer u show businessu ima svega, kako prikrivenog tako i otkrivenog, ali Turbonegro na sceni djeluje kompaktno i moćno. Uigranost jest samo jedna strana medalje, jer pjevni refreni i ubitačni ritmovi su ti koji lome sve pred sobom.
Svaki član na pozornici ima svoj image i eksploatira ga u svom malom svijetu.
Mješavinom glam rocka, punka i teškog izričaja dobili su svoj stil kojeg često zovu “deathpunk”, ma što im to značilo.
Uostalom nije ni bitno, Turbonegro su svoj koncert održali pred prepunim gledalištem i oprostili se s podužim bisom.
Blue Hawaii
Nezahvalnu ulogu zatvaranja druge večeri i to nakon Turbonegroa su imali Kanađani, Blue Hawaii, koji su svojim elektronskim izričajem ipak privukli pristojan broj ljudi koji ih je bio voljan slušati.
Sve u svemu, druga večer je prikazala SuperUho u jednom drugom svjetlu koja se time u neku ruku naslonila na prvu tvoreći cjelinu u kojoj je raznolikost ponude zadovoljila sve ukuse.
Ono što je bitno i važno jest nivo kvalitete koju ovaj festival pruža i koji je u manje više svim slučajevima veoma visok.
Pogled na program treće večeri ostavlja dojam da je ipak ono najbolje ostavljeno za kraj.
Nema propuštanja!
