Riječi, kao i glazba, imaju nevjerojatnu moć.
Svaka riječ mora zaslužiti svoju zadržanost i pridonijeti stvaranju zanimljivog djela. Stoga moramo znati koristiti riječi kako bismo komunicirali o glazbi. Koje ćemo riječi i na koji način koristiti ovisi o našem talentu, o osjećaju umjerenosti i sklada. Razvijanje vještine da se puno toga kaže u nekoliko pažljivo odabranih riječi korisno je i kod pisanja u ovom slučaju. To je također oblik koji zahtijeva pročišćenost i izbacivanje svega onoga što ne doprinosi konačnom cilju.
Tek u formuliranju vlastitog stava razumijemo ga i dolazimo sa samopouzdanjem i entuzijazmom u suočavanju s glazbom. Pisanje o glazbi omogućuje nam približavanje neizrecivoj stvari koja komad čini lijepim ili moćnim ili ga je teško shvatiti.
Dakle, u mnogim su aspektima snažni eseji o glazbi poput najboljih eseja o bilo čemu. Imaju vjerojatan i zanimljiv glavni argument, koherentnu strukturu, uvjerljive dokaze, jasnu prezentaciju, promišljenu organizaciju i elegantan stil.
Ojačajte pisanu formu književnim sredstvima. Najbolji radovi o glazbi također sadrže jedinstvenu kombinaciju precizne pažnje prema glazbenim detaljima i razumne upotrebe metafore, metafore koja približava riječima ideje koje su izražene u nekom drugom komunikacijskom mediju, glazbenom jeziku. I kontrola rečenice i pisanje analogija posebno su važni za opisivanje kako je čuti određeno glazbeno djelo, kao i za stvaranje smisla za samu glazbu. Ovaj pokušaj da se jezikom obuhvate zvukovi glazbe najteži je aspekt pisanja o glazbi; to je također ono što razlikuje pisanje o glazbi od pisanja o drugim temama. Ali pisanje o glazbi zahtijeva, čak i potpunije nego pisanje o drugim disciplinama, kontroliranu i maštovitu upotrebu sintakse i metafore, koje mogu puno bolje prenijeti bit glazbenog djela nego samo tehnički opis. Moramo tražiti riječi i slike koje točno prenose istinitost stvari.
Često su najsjajniji elementi u glazbi vrlo suptilni i osjetit će se prije nego što se shvate. Upamtite, vi ne objašnjavate samo ono što se u glazbi događa, vi objašnjavate i ono što vam ona čini. Vi ste medij u kojem glazba oživljava. Pisanje o glazbi nudi vam posebnu priliku za interakciju s njom.
Ono što je izraženo glazbenim jezikom uglavnom se ne može u potpunosti prevesti na književni jezik, pa sve ono što je pisac tokom slušanja s naporom pretvorio u riječ, čitatelj mora s još većim naporom izvući iz tih riječi.
Naime, postoje granice do kojih pisac može čitatelja voditi u poznavanju jezika glazbe. Pisac to čini racionalno, riječima. Ali, dođe trenutak kada ni racionalnost ni riječ nemaju više snage prenijeti neke oblike glazbenog jezika kojima je izvor isključivo u emocionalnom, a koje bi pisac morao objasniti čitatelju.
Čini se da je veliki francuski mislilac Pascal imao pravo kada je rekao da ima zakona srca koje um nikada neće razumjeti.
Često recenzenti ne pišu uvijek izravno o glazbenim zvukovima; ponekad pišu oko glazbe, zaobilazeći zvukove kako bi raspravljali o perifernim i sporednim stvarima same glazbe, dolazeći izravno na glazbene zvukove samo na trenutak u kratkim opisima i analizama.
No, kako god odlučili razmišljati o vezama između jezika pisanja i glazbe, jedno je sigurno: jezik i glazba, koliko god različiti bili kao mediji, zajedno potječu i u konačnici počivaju na uzajamnim impulsima izražavanja i komunikacije. Iskorištavajući snažne osjećaje, oni stvaraju oblike zvuka i senzibiliteta koji se mogu čuti, osjetiti i možda razumjeti. I na kraju, stvar zbog koje je pisanje o glazbi zahtjevno, ali uzbudljivo, jest izazov prevođenja tih prolaznih zvukova s njihovim nematerijalnim teksturama, bojama i nijansama, preko osjećaja u riječi, u jezik koji bilježi te zvukove i što je više moguće komunicira na način kao da ih čujemo ‘s papira’.
Te su četiri aktivnosti, komponiranje, slušanje, pisanje i čitanje, uzajamni i preklapajući procesi koji se međusobno pojačavaju i stimuliraju. Ako je vaše pisanje dovoljno uvjerljivo, svi koji su pročitali vaš tekst dobit će malo više od glazbe zbog vaše analize. Vaše pisanje komplimentira glazbu: ono je poboljšava.
Vjerujem da je sad jasnije kako pisanje recenzije znači prevladavanje razlike između novinarskog pisanja (novinarstvo se bazira na faktima, odnosno jednostavnom izvještavanju) i akademskog pisanja (stručno odnosno tehničko analiziranje materijala), jer nije moguće biti u potpunosti i nedvosmisleno objektivan i iznijeti vlastite jednadžbe ukusa, umjetnost jednostavno ne djeluje tako.
Pisac, kao i skladatelj, ima na raspolaganju ogroman prostor kreativne slobode. Međutim, dugotrajan proces je postići točku u kojoj vaše vještine odgovaraju vašim idejama. Pisanje je umijeće koje se izučava, razvija i usavršava. Budite spremni na činjenicu da će obuka u razvoju stila trajati godinama. Svako pisanje vježba određenu vještinu i sinergijski doprinosi konačnom cilju, odnosno čini autora boljim piscem. Ali svrhovita osoba će moći razviti svoj talent i pronaći svoj vlastiti stil pisanja. Nijedno ljudsko iskustvo nije jedinstveno, ali svatko od nas ima način sastavljanja jezika koji je samo naš. Kad vaša praksa postane uobičajena, mimika na kraju nestaje i pojavljuje se vaš vlastiti stil, obično prije nego što očekujete. Ono što zovemo talent i uloženi rad u jednom se trenutku stapaju u način života, mišljenja, gledanja stvari oko sebe.
Autor piše zbog sebe, ali osjeća potrebu da svoje misli i emocije povjeri nekome, nekoj srodnoj duši, današnjem ili budućem čitatelju. Koliko god voljeli osamu i tišinu, mi smo ipak društvena bića i potreban nam je otkucaj srca drugog čovjeka.
“Čovjek živi onoliko koliko se utisnuo u sjećanje svoje bliže i dalje obitelji, prijatelja, znanaca, pa i neznanaca s kojima je na neki način došao u dodir.” – Nives Opačić
Tekst se mora dojmiti čitatelja, a da bi to mogao, mora imati atmosferu, ono nešto neopipljivo, živo, ono što mislite da možete kušati svim svojim čulima. On mora djelovati slikom, glazbom, mirisom, umiljavati se skladom, nametnuti se drsko i fino, nametnuti se svojim stilskim šarmom.
Ipak, pisanje onoga što osjećate, bilo ono dobro, loše ili negdje između, učinit će vaš rad snažnijim, istinitijim i utjecajnijim. Iskrenost i transparentnost su važni.
Počastite svoju emocionalnu reakciju, odjeknut će i kod drugih. Univerzalno je.
Uostalom, što vam svaka recenzija govori o recenzentu?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
