Waveform – Split, Paradox / 30. Studenoga-2017.

Jazz na prelazu u fuziju!

Muzičke večeri u Paradoxu se zahuktavaju.

Bez prestanka se nižu izvođači i mala pozornica, moram ga nazivati, kluba, (iako to nije!) iz večeri u večer svjedoči o tome da u Splitu ipak nije sve sivo i cajkaški obojeno. Naviše svega, svjedoči da uz još nekoliko mjesta u gradu, scena i te kako živi, nažalost, ispod površine i radara medija. No, to ne smeta svima koji znaju i imaju ljubav prema muzici da ne dođu i uživaju u predstavama.

Waveform je jedan u nizu izvođača koji je prodefilirao malom pozornicom i ostavio nam lijepu večer i osobno, neku vrst nedoumice u pravednosti na ovom svijetu (a znamo da je nema!). Nemam namjeru lamentirati, ni liti suze nad hudom sudbinom, time se danas bave svi mediji u ovoj državi, ali moram podcrtati, i to ću raditi dok god je ovaj portal živ, ovaj i ovakvi bendovi zaslužuju daleko više nego im se pruža.

 Znam, reći će te, pa to je jazz, bljak, tko to više sluša?
Arhaična forma koju sviraju tamo neki kojima je dosadno kao i sama muzika.

E pa nije baš tako!
Spomen jazza jest da izaziva asocijaciju alijenacije od trenutka i vraća nas u neka druga, davno zaboravljena vremena, ali po tko zna koji put, sam život nas negira u mnogo čemu, pa tako i u nečemu što smo skoro pa sigurni da je tomu tako.

Izričaj kojeg isporučuje Waveform je sve samo ne dosadni jazz i sve je samo ne arhaičan. U svojoj esenci jest da nosi oba elementa, ali samo kao podlogu ili startnu točku izlaganja. Samo slaganje kompozicije, njena izvedba smještaju kompletan izričaj u “danas“, pa čak i u „sutra“, ako ćemo se fokusirati na momente u kojima je sastav djelovao kao fuzijsko predskazanje. Doduše, bili su to rijetki momenti lucidnosti, ali ipak… .

Fuzija je danas skliski teren. Ima malobrojnu, ali vjernu i izbirljivu publiku, koja će uvijek ispuniti dio prostora u kojem se održava koncert. Ima i jednu veliku manu, svoj je vrhunac doživjela sredinom sedamdesetih i nikada više nije povratila svoje medijske pozicije.

I tu je velika šteta, jer jednostavno, zdrava logika, zdravog uma kaže da je muzika prvenstveno nešto što se sluša, a tek onda ono što se gleda. Kad u tom kontekstu smjestimo poražavajuću činjenicu, da je danas bitnije koje su boje gaćice neke starlete, nego da li je McLaughlin krenuo na turneju po Europi (koju nestrpljivo čekam!), onda je sve jasno.

Što mu je, to mu je, i toga su svjesni i sami muzičari, pa i organizatori.

Waveform su iznikli u Splitu i žive i rade u Splitu. Na sceni su desetak godina i s dva albuma iza sebe i trećim u pripremi, imaju razloga za postojanje. Pogotovo u kontekstu izričaja kojeg su vlasnici. Ovu endemsku vrstu okolnosti u umjetnosti treba prepoznati i njegovati je, i čemu tajiti, kao kulturno dobro jedne sredine. (nažalost, daleko smo od takvog vrednovanja ovih projekata!)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Waveform su isporučili dobar koncert, pun dobrih vibracija i nota. Teško mi je govoriti o kompozicijama posebno, jer, moram priznati, nisam se susretao s njima, ali, ono što sam čuo, me je impresioniralo. Od ritam sekcije, koja valja kompoziciju od klasičnog do (fuzijski) progresivnog, preko maštovitih klavijatura i superiorne gitare.

Ovdje moram naglasiti jednu komponentu koja mi je upala u “oko” i to u par navrata tijekom večeri. Iako u biti jednom nogom cijelo vrijeme u “smooth jazz” izričaju, ne tako rijetko otplove i u agresivnije vode i pri tom Miro na gitari isporuči lijepe melodije, ne baš svojstvene fuziji, koja zbog nekog razloga bježi od nje “ka’ vrag od tamjana“.

Na nastupu su izveli par novih kompozicija, čime su najavili treći album.

Miro Alduk, Jan Ivelić, Ivan Božičević i Luka Brodarić (prvi nastup s bendom!) mogu bez pardona izaći na bilo koju pozornicu i odsvirati bilo što od pokazanog, i da pri tom ne budu ni milimetar inferiorniji spram najboljih.

Nakon prospavane noći, teško mogu sakriti oduševljenje ovim sastavom i njihovim autorskim opusom. Bez obzira gdje bili, ako budem u mogućnosti, njihov sljedeći koncert će biti moje drugo druženje s njima!


Waveform, Paradox / 30. Studenoga-2017.

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh