Drugi dan Trag festivala u Trogiru je iza nas.
Zanimljiv prostor Kantuna Kulture Trogir u blizini trenutno nepostojećeg kružnog toka, je pravo otkriće za mene. Iako se tu neplanski upalo kao zamjena u zadnji tren, jer je festival trebao biti u gradskom parku pored, gdje sam ga i tražio kada sam parkirao i gubio se među šikarom nadajući se u sjeverni izlaz.
Ne vjerujem da je ta činjenica nekog odbila od dolaska, ali sigurno nije nikoga razveselila, pogotovo tonca koji pripremu za slaganje zvuka na otvorenom nije baš htio u zadnji tren mijenjati na zatvoreno.
Ali sve u svemu, meni se sviđa dvorana, hodnik, ulaz, šank, toalet, bina i svjetla na kojima se ni Eddie Wedder ne bi vješao koliko su visoka.
Artida
Došao sam taman na vrime za čuti warm up bend Artida. Kad smo kod zagrijavanja, da ne zaboravim reći da je klima u dvorani odradila lavovski posao, a nije zgorega i pohvaliti Zabranjeno pušenje koji se nisu pojavili, ali su im plakati bili nalijepljeni na sva vrata i srećom nitko nije pušio.
Artida, joj, bend našeg Dina Kralja Sunca koji je bio osnivač, tekstopisac i frontmen hip hop rep rock benda Koji bend koji se nažalost koji misec prije raspa. Ali sada je Dino preuzeo ulogu Boga rocka i to radi junački u stilu Morrisona, (ne Vana naravno).
Bubnjar iako je izgledao kao Gonzo iz Muppet Showa je rasturao kao John Bonham, dok su gitarist u mornarskoj majici i basista zdravo kombinirali zvukove Black Sabbatha i BodyCounta (čiji koncert gledam večeras). A uz Dinovu pomoć su pomalo zvučali i kao hrvatski Rage Against the Machine.
Najlakše mi ovako uspoređivat, jer onda dobijete neku sliku, nadam se i zvuk u glavi, a da nije tinitus. Dino propovijeda na bini, urliče, dere se, trudi, gitarista sjajno zavija kao back vokal na refrenima.
Ko o čemu, sve u svemu, žustro, žestoko, energično, pomalo i nepredvidivo, etno, poetski i umjetnički. Ako su im ovo tek počeci, na super su putu.
Bizon
Čekajući drugi bend ekipa izlazi vanka na svjež zrak trovajući se dimom duhana, dok sam se ja štitio polifenolima.
Slijedi Bizon, dvočlani bend kao (trener Hajduka) Gatuzo ili naravno Black Keys, White Stripes, Matko i Brane... . Uvik sam se mislio kako bi dvočlani bendovi trebali trajati na sceni duplo duže od četveročlanih, jer su im šanse da se međusobno posvađaju 50 % manje.
Dvojac Luka Krstulović i Dragan Đokić već su 12 godina skupa što je dovoljno vremena i da familiju zasnuju, ali oni su izdali 3 EP-a koja ja poslušao nisam, ali nakon ovog koncerta bih i mogao. Rifovski, distorzirano, žestoko, jako, brzo, skladno i ludo…ne volin nabrajati epitete, ali ni jedan nisam izmislia bez veze.
Zaslužuju da ih se opet čuje.
Seine
Seine, bend koji najkomercijalnije zvuče od ovih što sam do sada čua, ne znam jel im to uvreda ili kompliment, ali baš su mi zvučali kao da su srpski bend. Naravno te kvalitete kao Kandža, Kondža i Nebojša, Artan Lili i drugi. Iako su samo trojac zvuče kao da ih je 5, a ta sentimentalnost, toplina, ali i groove i vožnja je nešto za opustiti se i ne puno filozofirat sad. Dok sam pokušavao čuti o čemu se piva akustična gitara frontmena je naelektrificirana kao elektrana i zvuči jebeno.
Imaju 3 albuma iza sebe i sa pravom su jedan od najhvaljenijih bendova alternativne scene.
Rolo
Ako je Seine dobro vozio na autoputu u nekoj limuzini, Rolo je ubacio u brzinu više američkog muscle cara. Trojac koji zvuči kao da nisu iz Splita, idu prokušanom metodom čvrste ritam sekcije bubnja i basa, dok gitarista se igra sa zvukovima i gitare i vokala. Toliko su me ponili sa svojim elektro ritam lounge punkom da san samo stavia crne wannabe rejbanke i pustio da me nosi.
Htio sam da traje do jutra, stvarno se ne bih se požalio.
A kada bih otvorio oči da im zapljeskam sačekao bi me stari Francek sa ružom pod nosom.
Zatvorio sam oči, zamislio nešto ljepše i dočekao me dragi drug Tito za klavirom, svirajući Mozarta.
I publici se sve to svidilo i tražili su još i još.
Je da bi svi skupa mogli stati u jedan glasački autobus iz Ljubuškog, ali ko je došao nije požalio.
Ko nije neka ga sram bude.
Popravak je sljedeći tjedan, petak Ivan Škrabe, Šetači, Klinika Denisa Kataneca (Daria/Elektronikson za warm up), subota: The Marshmallow Notebooks, Gracin, New Gondoliers (Gardelino za warm up).
Vidimo se i čujemo i pišemo i čitamo!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
