Prilazili u beskonačni dani u studiju, ideje su se redale, ali ni jedna oko koje bi se moglo izgraditi nešto konkretno. Nije bilo ni malo lako kreirati nasljednika mega uspješnog albuma „Dark Side of the Moon“, a još je bilo teže održati kontinuitet i visinu ljestvice koju je postavio.
Jednog dana Roger Waters dolazi s idejom da se album posveti osnivaču i prvoj lokomotivi benda, Syd Barrettu. Ideja pada na plodno tlo i počinju rasprave o tome kako bi album trebao izgledati. Prvobitna ideja da bi cijeli albumi bio jedna kompozicija, biva ubrzo napušten na uštrb koncepta fragmentiranih ulomaka koji tvore cjelinu, uz kompozicije koje bi „visjele sa strane“.
Kad je Gilmour u zagrijavanju za jednu od proba prebirao po žicama, odsvirao je par tonova koji su u Watersovoj glavi okinule žicu i zamolio ga je da ponovi te note. Bile su to sirove note uvoda u ono što će postati „Shine on You Crazy Diamond“.
Snimanje se zahuktalo i konture albuma su se počele pojavljivati.
I tog Lipnja, petog dana u mjesecu, na vrata studija je banula kreatura, podbuhlih podočnjaka, neprirodno izbačenog stomaka, jedva hodajući. U prvom trenutku je zavladala nevjerica prisutnošću pridošlicom obrijane glave i obrva. Nitko u tom trenutku nije prepoznao o kome se radi.
Prvi se trgnuo Richard Wright, prepoznavši Syd Barretta u neprepoznatljivom izdanju. Uslijedio je kratki razgovor, i kad su ga upitali što misli o napravljenom i onome što je čuo za novi album, samo je uzvratio jednostavno, „moglo bi biti dobro“.
Potom se izgubio iz studija, ostavivši bivše pajdaše u nevjerici.
Kako je došlo do toga da Syd Barrett uđe u studio baš za snimanja albuma koji je njemu posvećen, teško je u potpunosti determinirati. Iako je slučaj poslužio kao idealan marketinški trik, izjave sudionika ove priče ipak kažu da se radilo o slučajnosti.
U biti, možda najbliže istini je priča Storm Thorgersona, (grafički dizajner, autor omota albuma DSOTM, i su-osnivač dizajnerske kuće Hipgnosis), koji je rekao da je imao neki dogovor sa Sydom, i za vrijeme razgovora mu je spomenuo da se u susjednom studiju nalazi njegova bivša grupa. Ne imajući pametnijeg posla, Syd odlazi poviriti o čemu se radi.
U ovom kontekstu je bitno naglasiti, da je Syd Barrett bio osnivač i lokomotiva benda, u prvoj fazi postojanja grupe pisao je sve materijale, organizirao je sve koncerte, ugovarao snimanja, ukratko, bila je to situacija kad je u biti Pink Floyd bio njegov prateći bend. Po njegovom odlasku grupa se našla na brisanom prostoru i na sreću, uspjela se trgnuti i pokrenuti svoje kreativne procese, koji su je doveli ondje gdje danas jest.
U znak zahvalnosti za sve napravljeno, svi članovi grupe su se dogovorili da se sav prihod ne dijeli u četiri djela, što bilo logično, već na pet dijelova, s time da taj peti dio ide Syd Barrettu.
Ne sjećam se da je itko napravio tako nešto!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.