Tradicionalna glazba u Engleskoj doživjela je snažni preporod 1950-ih i ’60-ih, a folklorni klubovi nikli su u zadimljenim zadnjim prostorijama pubova diljem zemlje. Vodili su ih, uglavnom na amaterskoj osnovi, oduševljeni mladi ljudi čiji su ukusi obuhvaćali veliku raznolikost materijala.
Britanski folk preporod 1960-ih razvio je folk glazbu u mnogim smjerovima, uključujući ponovno uvođenje tradicionalnih engleskih narodnih pjesama pred mlađu publiku kojoj bi te pjesme vjerovatno ostale nepoznate, da nisu na ovaj način odjevene u moderan aranžman. Prethodni valovi folk preporoda u 20. stoljeću otkrili su mnoge od tih pjesama i formalizirali glazbu kanon folk glazbe na Britanskim otocima. Društvo izvođača folk pjesama i njihovi sljedbenici poput Cecil Sharp-a i skladatelja Ralph Vaughan Williams-a prikupili su mnoge pjesme koje su u mnoštvu mutacija usmeno prelazile s generacije na generaciju. Pjesme su obično prepisivane na temelju jedinstvene izvedbe pjesme od strane lokalnih ljudi koji su je pjevali generacijama.
Prvo su tu bili Shirley Collins i Davy Graham. Sve započinje s albumom ‘Folk Roots, New Routes’ (1965).