Postoje grupe, a s njima i njihovi članovi koji se tijekom vremena izgube iz memorije, kako kolektivne tako i one osobne. Dakako, ovo ne važi ako ste sljedbenik i pratite svaki pokret. Govorim općenito, jer recimo grupa Nazareth je bila „aktualna“ prije pola stoljeća, iako je cijelo vrijeme bila tu i djelovala, rijetko tko je polagao ozbiljniju pažnju njima i njihovom radu.
Uglavnom, postoji pravilo da su te grupe svoje dale odavno i sve nakon toga je život na staroj slavi i ubiranje ekstra love na račun nostalgije.
Spomen grupe Nazareth nije slučajan, jer je krenula u vrijeme dok su divovi hodali zemljom, što im je na samom startu objesilo olovo oko nogu i onemogućilo ih da krenu prema zvijezdama. Stasali u vrijeme kad je na horizontu bila smjena generacija, ali moramo priznati, smjena koja nije stavljala znak jednakosti između onih koji su odlazili i onih koji su kucali na vata. Ne jednom se u tadašnjoj muzičkoj štampi provlačio zajednički nazivnik za nove generacije, Cockney Rebel, Mot the Hoople, Queen, Nazareth, … , opisan u podcjenjivačkom izrazu, „manje talentirani supstituti“. To možda i jest onda bila stvarnost, ali povijesno gledano, ipak nije. (povijest grupe Queen to debelo demantira!)
I to nije se odnosi i na grupu Nazareth koja je trećim albumom „Hair of the Dog“ probila svoje limite koji su im bili nametnuti i krenula prema vrhu. Zašto nije zasjela na sam vrh u to doba, to je već neka druga priča, niti malo lijepa.
Jedan od članova osnivača, koji je prošao sve faze postojanja grupe, od onih mukotrpnih početaka, kad su svirali pred praznim auditorijem u barovima, preko prvih poklonika koje su brojili na prste jedne ruke do naposljetku dvorana koje su odjekivale njihovim hitovima i publikom u nekoj vrsti delirija. Neosporni „master of ceremony“ benda je bio pjevač Dan McCafferty, koji je svojim specifičnim glasom udario pečat grupi.
Punih 45 godina je proveo u grupi. S njom snimio sve albume do 2014. godine, kad se radi bolesti morao prisilno umiroviti. Izdao je i tri solo albuma, koji su prošli poprilično nezapaženo. No, zato je njegovo prisustvo u grupi bilo neizbježno, do te mjere da su ga neki iz neznanja poistovjetili s grupom.
Iako je i nakon napuštanja grupe Nazareth bio aktivan, njegov je životni put i rad ostao usko vezan za matičnu grupu. Uostalom, hajmo sve zaboraviti, i grupu Nazareth i njihove albume, i Danove solo albume, pa i cijeli opus, ali za vijek vjekova će u kolektivnoj memoriji ostati obrada kompozicije grupe The Everly Brothersa, „Love Hurts“.
Da je samo nju izveo ostao bi upisan u sve kronike i anale.
Stoga, Dan, what else than, R.I.P.!