The Electric Flag – “Old Glory: The Best Of The Electric Flag”

Siječanj – 1995.

Mnogo se sastava danas kiti epitetom “legenda“. Ništa čudnoga u tome, jer vremena su bila burna, izvori nepresušni, pravci bezbrojni i horizonti otvoreni. Mnogi su gazili novim, neistraženim livadama zvuka, žanjući pri tom plodove svog geniusa.

Veoma često, skoro u pravilu, ti isti su završavali pokriveni velom zaborava, dok su nasljednici kupili vrhnje (čitaj punili bankovne račune!).

Jedna od tih grupa, koje s pravom zaslužuju epitet “legenda” je bila grupa  Electric Flag. Osnovana od gitariste Mike Bloomfielda, koji je još za života prešao na onu stranu nebeskog, grupa Electric Flag utjelovljuje sve ono što jednu legendu čini velikom.

Sve je u biti počelo kao bend koji se oformio da bi napisao muziku za film “The Trip” (s Peterom Fondom, scenaristom, nikim drugim do, Jack Nicholsonom i režiserom Roger Cormanom). Svirali su folk s bluesom. No, ubrzo nakon toga okreću se sebi i onome u čemu su vidjeli izazov, mješavini bluesa, rocka, jazza i R&B-a. U toj fazi čak dolaze na top liste, sa svojim ultimativnim albumom  “A Long Time Comin”.

Sastav su sačinjavali ondašnji anonimusi, kasnije legende, Mike Bloomfield, Buddy Miles, Barry Goldberg i Harvey Brooks.


The Electric Flag – “Night Time Is The Right Time”

Interesantno je da je devetnaestogodišnji Buddy Miles svirao s Wilson Pickettom i da ga je napustio na poziv Mike Bloomfielda.

Teško je danas pojmiti veličinu i rizičnost tog koraka, jer Wilson je bio etablirana veličina i sviranje u njegovom bendu je garantiralo lagodnu egzistenciju.

I napokon, nakon desetljeća ignoriranja, u Siječnju 1995. godine izlazi kompilacija ovog velikog benda, “Old Glory: The Best Of The Electric Flag”. Na neki način i priznaje za napravljeno.

Produkcija nije baš superiorna, što je i normalno jer su se kompozicije snimile prije 50 godina i to većinom u živo i „u jednom dahu“. Post-produkcija u to vrijeme nije ni postojala, te ne znam, što su ti recenzenti koji su to stavili kao ogroman minus u biti uopče očekivali.
Na drugu stranu, da, muzički dio kompilacije je besprijekoran i kao takav ocjenjen.


The Electric Flag – “Killing Floor”

Na kompilaciji je obrada Howling Wolfove, “Killing Floor” i to u sasvim neočekivanom ruhu. Tu je i “Texas”, napisan od dua Bloomfield/Miles.
I da ne nabrajam više. Ovaj album se jednostavno treba imati. Ako ne za uživanje u njemu, onda kao dokument vremena koje je nažalost netragom nestalo.

Electric Flag su ostali u povijesti upamćeni kao direktni uzori mnogim sastavima. Bez njih “ne bi bilo” sastava Chicago, ne bi bilo Blood Sweat & Tears, ne bi bilo sastava If, i još cijele armije bendova koji su svoje mjesto našli u toksičnoj mješavini bluesa, jazza i rocka.

Stoga, za kraj, kad o priznanjima govorimo, ne mogu se oteti dojmu o nepravdi i podcrtati jednim (retoričkim) pitanjem  svu glupost koja okružuje izbor u „Kuću Slavnih“. Ne umanjujući zasluge odabranih, ipak… , ne baš retoričko pitanje, da li je moguće usporediti i odvagnuti zasluge, recimo, Donne Summer, na jednoj, i sastava  Electric Flag, na drugoj strani?

Odgovor ostavljam vama, iako ga već unaprijed znam!


 Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh