I tako, lijepa priča iz kluba Ghetto se nastavlja.
Frane Duilo dovodi iz tjedna u tjedan izvrsne glazbenike i bendove koji u Splitu i okolici praktički nemaju gdje svirati, a u Ghetta ih dočeka i publika i dobro ozvučenje i prilika da odsviraju koncert života.
Moram ovu priču opet početi s Franom, jer on je dobri duh splitske glazbene scene, čovjek koji živi glazbu i kojem, kad svira bilo koji instrument, glazba izvire iz prstiju koji su povezani sa srcem, mozgom i dušom koji bi, da je negdje vani, bio ili poznati producent ili bi vodio neki od najboljih rock klubova i svirao u kultnom bendu.
Sinoć su u Ghetta nastupili Splićani Rokolomotiva.
Prvo da pokušamo razjasniti nedoumice oko imena benda. Negdje ćete naći ime Rokomolotiva, npr na Wiki stranici, a dalje u tekstu Rokolomotiva i Rokomolotiva podjednako.
Na nekim drugim stranicama slična je stvar, pa vas tjera na razmišljanje, je li to baš slučajno i kako se bend zapravo zove. Ja bih se ipak kladio na Rokolomotiva jer im tako stoji na Facebook stranici.
Inače, sinoć su u Portu svirali M.O.R.T. koje jako volim, a bila je i finalna večer Blues festivala. Ipak sam izabrao Ghetto i Rokolomotivu, jer ih stvarno dugo nisam slušao.
Bend inače postoji skoro trideset godina, u istoj postavi sviraju od 2005., a prvi su album, „Rudijev blef“, izdali 2013.
Rudi Vučemilović je, naime, basist i vokalist benda koji paralelno svira i u New Gondoliersima, a bio je i član kultnih splitskih bendova Rumpelstinsky i Rapa Nui.
Ono što momci nikad ne propuštaju naglasiti jest pomoć i mentorstvo Miše Limića, legende lokalne rock scene, kod kojega su album i snimili, a koji je i sinoć bio u publici.
Povod sinoćnjem koncertu bio je novi album koji bi se ovih dana trebao pojaviti na streaming servisima, a zove se „Avanturist diletant“.
Rokolomotivu sam zadnji put gledao prije deset i više godina, u doba predstavljanja prvog albuma, ali iskreno govoreći ne sjećam se više nastupa, jer sam odonda odgledao stotine koncerata.
No, sjećao sam se nekoliko pjesama koje su mi bile u điru onoga što danas rade Kensington Lima, a nekoć su radili Đavoli na zadnjem albumu, dakle kombinaciju bitlsovske pop poetike, dalmatinskog ugođaja umjesto americane, te utjecaja indie rocka i novog vala.
I nisam se razočarao.
Dečki su počeli malčice ukočeno, no vrlo brzo je treme nestalo. Zvuk je bio jako dobar, vokali jednog od gitarista, Stipe Vidića, koji je otpjevao prve tri pjesme, vrlo jasni i razumljivi, svirka uigrana.
Ghetto pun!
Glazba baš onakva kakvu sam pamtio i očekivao. Ponešto egzistencijalističkiji tekstovi, sjetni, poneki tužno ljubavni, a noviji i društveno angažirani i kompliciraniji.
Zanimljivost benda je da se na mikrofonu izmjenjuju oba gitarista i basist, premda većinu stvari pjeva Stipe Vidić, čiji je vokal i najsigurniji. On se s drugim gitaristom, Ivanom Perićem izmjenjuje i u solažama.
U prvom su dijelu koncerta odsvirali nešto starijih i poneku noviju pjesmu. A onda je na polovici koncerta na scenu stupila dama u roza periki i otpjevala s bendom, čini mi se, „Tamu“ s prvog albuma.
Nakon što je progovorila u pauzi prepoznao sam glas Izabele Martinović, nekadašnje pjevačice Stijena s kojom je bend snimio novi singl „Ti“ koja je bila odmah na repertoaru.
Izabela je ostala do kraja do kojeg su odsvirali sve hitove poput „Marginalca“ i „Omara Beach“, a i nove pjesme za koje je stihove pisao i bubnjar Ivan Fistanić.
Bila je to lijepa glazbena večer u Ghettu, jedna jako dobra svirka, povratak Rokolomotive na lokalnu splitsku scenu nakon prošlomjesečnog koncerta u Teatrinu knjižnice u Solinu, a sada se nadam i vinilu kojega su obećali.
Ono što mi je posebno drago, jest da mi niti u jednom trenutku nije bilo dosadno, jer su pjesme ujednačeno dobre, tekstovi zanimljivi pa sam se osjećao prilično opušteno i dobro.
Posebna zahvala na kraju Izabeli, Rudiju i Frani te Goranu Senjanoviću na druženju poslije koncerta.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
