Preminuo je Ricky Gardiner, pogonska lokomotiva underground grupe Beggars Opera.
Nažalost, ta imena danas ne znače baš puno i teško da se ima oko toga išta reći, jer vrijeme radi svoje. Ukusi se mijenjaju, nekome na bolje, nekome na gore, teško je biti objektivan, ali za sigurno, oni koji su živjeli muziku šezdesetih i sedamdesetih, dileme nema.
Iako je Beggars Opera stabilno boravio u drugoj ligi Otočkog progresivnog rocka, to nije onda značilo marginalizaciju, kao što je to slučaj danas. U vrijeme kad su divovi hodali zemljom, biti rezident druge lige značilo je imati jaku vojsku sljedbenika, (mnoge grupe su došle do kult statusa), popunjene klubove i manje dvorane, te ono najčudnovatije s današnje perspektive, tiraže albuma koje su ne rijetko prelazile stotine tisuća komada.
Beggars Opera se udobno smjestila na tu poziciju sa svoja prva tri albuma, od kojih je drugi „Waters of Change“ izdržao test vremena i postao klasik pokreta svog doba. Pa i prvijenac, prethodnik, „Act One“ i nasljednik „Pathfinder“ (za kojeg mnogi pak kažu da je njihov najbolji album!), su imali nebeske bljeskove u svojoj utrobi.
Jedan od kreatora tog čudnovatog muzičkog bića je bio i Ricky Gardiner. Beggars Operu je osnovao nakon što su mu se raspali prvi bendovi, Vostoks, kojeg je osnovao još u srednjoj školi, the Kingbees, te the System, iz kojeg se rodio Beggars Opera.
S matičnim bendom je okusio i top liste, one komercijalne, da bi po njegovom napuštanju u biti počela njegova karijera velikana moderne muzike.
Još dok je bio u Beggars Operi, zapazio ga je Tony Visconti, koji ga je preporučio David Bowieju. Audicija je protekla u bizarnoj atmosferi, jer su mu dali da replicira jedan solo Roberta Frippa, ali samo s pedalom i pojačalom. (znajući arsenal kojeg Fripp upotrebljava, bila je to „mission impossible“). No, prošao je, ali ne i pojačalo koje je crklo na kraju solaže.
Ricky ulijeće u prateću ekipu koja s Bowiejm snima album „Low“. No, ovaj mu je angažman otvorio jedna druga vrata, kroz koja će ući u povijest. Iggy Pop i njegov album „Lust for Life“. Na albumu je Iggyjeva najjača kompozicija “The Passenger”, za koju je muziku u cijelosti napisao i dakako odsvirao u njoj gitaru Ricky Gardiner.
Karijera ovog velikana potom ulazi u nešto mirnije vode, tako izdaje ambijentalne albume (afinitet koji se naslućivao još od dana Beggars Opere), kretao se u čisto rock vodama, ali i … ovo je malo bizarno, komponirao je klasične komade.
Što više reći?
Nije samo muzika u pitanju, u pitanju je život sam, kojeg je dio bio i Ricky Gardnier.
Neka te voda promjene prenese preko Hada u vječna lovišta!
