Bread je bio rock bend iz Los Angelesa u Kaliforniji.
Za vrijeme uspona, u razdoblju od 1970. do 1971. godine, imali su 13 pjesama na Billboard Hot 100 listi i time postali prototip onoga što će se kasnije nazvati soft rockom.
Priča o grupi Bread ne sadrži ništa što bi odskakalo od uobičajenog scenarija o nastanku stotina grupa u to vrijeme. Povijest grupe vuče korijene iz djelovanja benda The Pleasure Fair, u kojem su bili David Gates i Jimmy Griffin.
1967. godine izdaju prvi album istoimenog naziva, no bez većeg odjeka na top listama. Nedugo nakon izdavanja albuma upoznaju Robb Royera, a trio se odvaja kako bi formirao novu grupu.
1968. godine potpisuju ugovor s Elektrom i uzimaju ime Bread.
Po potpisivanju ugovora izdaju prvi singl “Dismal Day” (1969. godina).
Bread – “Dismal Day”
“Dismal Day” ne prolazi dobro, nema ga ni u tragovima na nikakvoj top listi.
Grupa ne gubi nadu, a i Elektra ih podržava vjerujući u njih. Debitantski album izlazi iste godine i penje se na #127. mjesto Billboard 200 liste.
Pisanje i skladanje na albumu bilo je ravnomjerno raspoređeno između Gatesa i tandema Griffin–Royer. Jim Gordon je kao session glazbenik bio na bubnjevima za snimanje albuma.
S albuma je skinut singl “It Don’t Matter to Me”, koji napokon omogućuje grupi da osjete slast top liste, dolazi do #2. mjesta Billboardove liste.
Bread – “It Don’t Matter to Me”
Bread postaje kvartet prilikom snimanja svog drugog albuma. Bandu se pridružuje Mike Botts na bubnjevima i konačna postava je bila stvorena.
Album “On the Waters” izlazi 1970. godine i nosi ga singlica “Make It With You”. Na opće iznenađenje, singlica se penje na prvo mjesto Billboardove liste, utirući put albumu koji dolazi na 12. mjesto.
Bread – “Make It With You”
1971. godine ponovno ulaze u studio nakon velike i uspješne turneje.
Album “Manna” izlazi te iste godine, noseći još jedan veliki hit grupe, pjesmu “If”.
Sam album dospijeva do 21. mjesta Billboarda.
Dakako, sve pjesme su potpisali ravnopravno Gates i tandem Griffin–Royer.
Bread – “If”
Royer napušta grupu nakon izlaska trećeg albuma, iako će nastaviti suradnju s Griffinom na novom materijalu za grupu. Posvećuje se sviranju kao studijski glazbenik i biva zamijenjen s Larryjem Knechtelom, koji je kao studijski glazbenik svirao klavir na velikom hitu Simona & Garfunkela, “Bridge Over Troubled Water”.
U prvom mjesecu 1972. godine Bread izdaje album “Baby I’m-a Want You”, koji će se pokazati kao najuspješniji album koji će bend izdati. Album se penje na treće mjesto Billboardove liste i s njega se skida singlica “Everything I Own” koja dolazi na peto mjesto Billboarda.
Na krilima uspjeha, s albuma se skida još jedan singl, balada “Diary”, koja se također parkira na top listi, na 20. mjesto.
Bread – “Everything I Own”
Deset mjeseci kasnije grupa izdaje još jedan album.
“Guitar Man” se penje do 18. mjesta Billboarda, noseći u sebi tri singlice, od kojih će “The Guitar Man” doći do 11. mjesta, “Sweet Surrender” do 15. mjesta i “Aubrey” koji također ide na 15. mjesto.
Bread – “The Guitar Man”
Usprkos uspjehu, tenzije između Gatesa i Griffina se povećavaju. Razlog leži u tome što je svih jedanaest singlica koji su došli na top liste napisao i uglavnom otpjevao Gates. Kako je Elektra Records birala “A” strane singlica, i odabrala manje-više samo Gatesove pjesme, Griffin je smatrao da bi taj “teret” trebalo ravnopravnije podijeliti.
Sukob je eskalirao do vrhunca 1973. godine prilikom planiranja snimanja šestog albuma. Materijala jednostavno nije bilo dovoljno, a ono što su imali nije bilo na kvalitativnoj razini grupe.
I odluka je pala – svako ide svojim putem.
Bread – “Sweet Surrender”
Gates i Griffin se posvećuju solo karijerama s miješanim rezultatima, ali zajedničko im je bilo to da kao solo glazbenici nisu postigli ništa blizu onoga što su ostvarili u grupi.
Kako bi nadoknadila odsutnost benda s tržišta i izvukla još koji dolar, 1973. godine Elektra izdaje kompilaciju “The Best of Bread”. Na opće iznenađenje, kompilacija postiže ogroman uspjeh. Parkira se na drugo mjesto Billboardove liste, zadržavši se na njoj skoro pune dvije godine.
Vidjevši kakav je efekt postigla kompilacija, Elektra Records izdaje “The Best Of Bread, Volume Two”, koji 1974. godine zauzima 32. mjesto Billboarda.
Bend se ponovno okuplja 1976. godine, kad je Elektra Records izrazila interes za daljnju produkciju njihovih albuma. Gates, Griffin, Botts i Knechtel ulaze u studio te godine i kao rezultat, 1977. godine, izlazi album “Lost Without Your Love”.
Naslovna pjesma, “Lost Without Your Love”, napisana i otpjevana od Gatesa, bio je zadnji Top 10 hit grupe, došavši na #9. mjesto Billboarda.
Povratnički LP dolazi na #26. mjesto Billboardove liste i postaje sedmi uzastopni album grupe Bread certificiran kao zlatni od R.I.A.A.
1977. godine Elektra skida još jedan singl s albuma. Iako manje uspješan, “Hooked On You” ipak se penje na 60. mjesto top liste.
Bread – “Lost Without Your Love”
U svrhu promocije albuma, grupa kreće na turneju potpomognuta gitaristom Deanom Parksom. Nakon kratkog prekida, turneju nastavljaju, ali za nastavak Gates nije pozvao Griffina, nakon što su tenzije ponovno eskalirale između njih dvojice. Po isteku godine, završavaju turneju i odlaze svaki svojim putem, bez ikakvih planova za bend.
Iznenada, 1978. godine Gates se vraća na scenu izdajući dvije singlice koje se penju na #15. i #30. mjesto Billboardove liste. Radi se o singlicama “Goodbye Girl”, napisanoj za istoimeni film, i “Took the Last Train”. Čak odlazi na turneju s Boottsom i Knechtelom, ovaj put pod nazivom David Gates & Bread.
Naravno, Griffin nije sjedio skrštenih ruku. Podiže tužbu zbog upotrebe imena Bread.
Sudski proces se riješio tek 1984. godine.
David Gates & Bread – “Goodbye Girl”
Konačno, 1996. godine, nakon što su iza sebe ostavili sve nesuglasice i riješili sve sudske sporove, Bread se ponovno okuplja za uspješnu turneju posvećenu 25. godišnjici postojanja rada grupe. Turneja se proteže preko svih kontinenata i zahvaća i 1997. godinu.
I to je zadnje od grupe Bread u originalnoj postavi. Nakon turneje ponovno se posvećuju solo karijerama.
Bread dobiva priznanje 2006. godine, uvrštavanjem u Vocal Group Hall of Fame.
Nažalost, život piše malo drugačije priče od onih koje želimo čuti. Tako su 2005. godine Griffin i Botts preminuli od istog uzroka, raka, i u istoj životnoj dobi, od 61 napunjene godine. 2009. godine Knechtel umire od srčanog udara, ostavljajući Gatesa i Royera kao jedine preživjele članove originalne postave grupe Bread.
Eto!