Porcupine Tree – “Closure / Continuation”

Album na sreču izgubljen u vremenu

Prije samog osvrta na novi album moram s vama podijeliti jednu kratku priču o mojim počecima slušanja i praćenja Stevena Wilsona i grupe Porcupine Tree .

Tijekom jedne od bezbroj zajedničkih zimskih šetnji i lamatanja o muzici „kolega“ mi je onako usput rekao da li što slušam od Porcupine Tree?
Ja onako iz prve, jesam (iskreno prije toga nikad), ali mi nisu baš nešto … .

“Kolega” onako iz prve (znajući moje muzičke afinitete) kaže, “ćudi me kolega … “!

Ponukan njegovi komentarom dođem doma, uključim moj streaming servis, nađem Porcupine Tree. I počnem slušati, … , i ne prestajem do danas. Usput pokupovao sve moguće nosače zvuka , DVD, … .

Ovo pričam jer je 90% fanova Porcupine Tree prešlo na „svjetlu stranu“ na ovaj način. Čak je i jedan eminentni muzički kritičar poslije posjete jednom njihovom koncertu izjavio citiram: „gledao sam najveću nepoznatu grupu svih vremena“.

Porcupine Tree su nastali kao prateća grupa Stevena Wilsona, te su u prvoj fazi rada, do albuma „Signify“ bili naslonjeni na zvuk ranih Genesisa, Floyda i grupe Yes. Poslije albuma „Signifity“ dodali su u taj miks metalni izričaj grupe King Crimson. Došao je i album „In Absentia“ koji se danas smatra istinskim remek djelom, kojeg neke muzičke veličine smatraju najbolje odsviranim albumom svih vremena.

I tako 2009 godine Porcupine Tree izdaju zadnji album „The Incident“. Bend zapada u višegodišnju hibernaciju.

Tijekom ovih godina usmena reklama je napravila svoje. Porcupine Tree su stekli rijeku novih fanova koja se iz dana u dan progresivno širila, te možemo reći da danas Porcupine Tree imaju božanski status, jednak statusu King Crimsona, Pink Floyda i drugih velikana 70-tih godina.

Naglašavam 70-tih, jer kada stavite na gramofon ili CD player bilo koji album Porcupine Tree, čujete zvuk 70-tih. I to je ono prekrasno u njihovoj muzici. Nikada nisu robovali šabloni, uvijek su bili svoji i do dan danas ostali svoji. I dočekali su svojih „pet minuta“.

Naime po najavi novog albuma, Porcupine Tree su najavili turneju. Na turneji su (po njihovim standardima) bile zakupljene dvorane od cca 5000 mjesta, međutim interes je nadmašio sva očekivanja tako da su bez problema rasprodali Wembley arenu, te su i ostale (kompletno rasprodane) koncerte preselili u mega dvorane.

Naglašavam poslije dugogodišnje hibernacije i samo usmene reklame Porcupine Tree su napokon upali u prvu ligu, tamo gdje im je po kvaliteti već odavno mjesto.


Porcupine Tree – “Rats Return”

Ovako dug uvod bio je potreban da bi se uopće razumjelo i slušalo ovaj album. Prve informacije o novom albumu pojavile su se prije sedam mjeseci s datumom izdavanja albuma, te su prije izdavanja izdane tri singlice da malo podgriju atmosferu. Istine radi Porcupine Tree su ovaj album snimili bez svog basiste Colina Edwina. Pravi razlog zašto on nije u sastavu nije poznat. Samo je Wilson kratko rekao da bas nije problem, jer je na zadnjem albumu grupe „The Incident“ on odsvirao 80% bas dionica.

Sada malo o albumu. Album je tipično Porcupine Tree-ovski. Zarobljen u univerzumu 70-tih, i jako težak za slušanje na prvu. Treba ga odvrtiti desetak puta da sjedne i počinje ulaziti u uho.

Album otvara „Harridian“, na mahniti način zahvaljujući Gavinu Harrisonu (bez dvojbe jednom od naj bubnjara današnjice), koji je Bonzovskim udaranjem jednu arhaičnu pjesmu pretvorio u smislenu cjelinu koja plijeni baš tom svojom arhaičnošću.


Porcupine Tree – “Of The New Day”

Druga pjesma je „Off the new day“, tipičan Porcupine Tree uradak, balada kojoj se nema što prigovoriti.
„In Session“ je pak tipičan Willson, gdje on pjeva, svira sve gitare, klavijature i bubnjeve.
„Rats Returns“ je (po meni) novi koncertni standard. Moćan zvuk, naslonjen na metalne Crimsone, esencija Porcupine Tree-a.
„Dignity“ prekrasna pjesma, uz pjesmu „Stranger by the minute“, s albuma „Stupid Dream“, naj gitarskim solom.

I tako do samog kraja albuma koji završava prog ultimativnom ekstravagancijom „Chimera’s week“. Pjesma koja strukturom podsjeća na „Abaddonn’s Bolero“ legendarnih EL&P, pjesma koja traži vraško moćno pojačalo. Pjesma koja će razbjesniti (zbog glasnoće koja je potrebna za slušanje) susjede, a vas katapultirati u 70-te i vrijeme kad je ORFEJ šetao po zemlji.

Kakav je album?
Po meni ovo nije Porcupine Tree naj album. Ne nije, spada negdje u zlatnu sredinu. Ali pobogu govorimo o Porcupine Tree. Album je izvanredan.
Nije za jednokratno slušanje. Kao što sam već u tekstu napisao treba sjesti u uho, ali kada sjedne neće baš tako lako izaći iz CD ladice ili još bolje s gramofona.

Upaliti klimu, čaša dobrog vina, tolerantni susjedi i „Closure …“ na gramofonu .
Virujte mi ne triba vam ništa više.

Album će bit na tržištu od 24.06.2022. Ja sam ga dobio nešto ranije zbog „gold“ članstva u Porcupine Tree komuni.

Još jednom progresivci i svi oni koje vole progresivu 70-tih, došao je i taj dan.

Porcupine Tree su izdali velik album!


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh