Mislim da My Baby polako postaju strani bend s najviše nastupa u Hrvatskoj i jedan od rijetkih koji na svoju kartu rado upišu i Split. A neću biti samozatajan i skroman pa prešutjeti da sam inicirao njihov prvi nastup u Splitu, u Judinom drvu, tamo sada već davne 2019 godine, prije korone, kao i u Šibeniku na Bergamovom Regiusu 2018 gdje su nastupili dan nakon Exita i noć prije nastupa u Engleskoj.
Poslovično lijena i skeptična splitska publika je tada 2019 jedva napola napunila klub, ali dobili su termin za popravni ispit na Ego Free festivalu 2023 i večeras u klubu Porat. Isplati li se doći, provjerio sam sinoć u Zagrebačkoj Tvornici. Termin zimski, 21 sat, velika hala prilično puna, ali kada su se ugasila svitla svi su pohrlili sa šanka i okolnih hodnika, taman ostavljajući pristojno mista za svakog da zapleše.
Oko mene većinom hipsteri, dotjerani klinci i klinceze, generacija Z ili kako li se to već zovu. Drago mi je da imaju dobar ukus, jer istu večer Severina je rasprodala Arenu.
My Baby trojac, Cato van Dijck na vokalu i gitari, njen brat Joost van Dijck (bubnjevi) i Daniel “daFreez” Johnston (gitara) odlučili su predstavljati publici svoj najnoviji šesti studijski album imena “Echo”. Da li je to samo echo prijašnjih albuma imali smo se prilike uvjeriti večeras. Iako se ja osobno oslanjam samo na njihove žive svirke, u studiju mi nisu toliko živahni i energični.
To je tako, neki bendovi su studijski vrhunski, a koncertno dosadni, ovi su obrnuto.
Ovako je to nekako krenulo:
Ono što oni rade majstorski je pomalo dizanje atmosfere, gdje iz jednog laganog i pomalo dosadnog pop benda koji koketira s Reggaeom, Funkyjem, Soulom, polako se dižu s R n’B, pa nastavljaju s bluzom i rokom da bih eksplodirali u jedan psihodelični tehno zanos, ponekad sve u jednoj pjesmi, šokirajući sve koji ih prvi put gledaju.
Nakon toga nema više povratka nazad.
Kad bih morao izdvojiti tko je nezamjenjiva zvijezda benda, rekao bih: sva tri člana.
Cato na vokalu i gitari koju nježno svira kao bas mudro koristi svoju nedvojbenu seksepilnost, anđeoski glas s opuštenim, ali samopouzdanim plesnim ritmovima. Ponekad nas počasti i kakvom solažom na električnoj violini, ali to nažalost nije bio slučaj ovu večer.
Ne zna se jeli je ljepše slušati ili gledati, iako sam nakon svih ovih godina već pomalo navikao na nju. Njen brat na bubnjevima je ritam mašina, koja počinje i završava skoro svaku pjesmu, uvijek s dugom kosicom i bez majice, i on mudro koristeći svoju divlju muževnost i seksepil u svrhu glazbe i umjetnosti.
Njihov brother from another mother kojeg su spasili s ulice Amsterdama Daniel Johnston na gitari ih veziva kao ljepilo i vozi kao Harley sa svojim slajdom u maniri najvećih majstora Duane Allmana i Jeremy Spencera. Tako jednostavan, a tako moćan dodatak gitari, a tako zanemaren i rijetko viđen na našim prostorima, slajd.
Ovdje se to može najbolje doživjeti, kao i uživati u Catinom plesu:
Od takvih laganica za zatvoriti oči i njihati se, sanjati o novom ljetu, ljubavi i moru, bez ustaša i četnika, My baby dovode do potpune ekstaze u samo nekoliko minuta i to je njihova najveća prednost naspram većine bendova na svijetu koji nešto pokušavaju. Nevjerojatna su kombinacija glazbenih stilova, zavodničkih, hipnotizirajućih i plesnih ritmova i teško mi je prihvatiti osobu koja će reći da to nije njegova vrsta muzike.
Istina je da kada ih se redovno gleda postanu pomalo predvidljivi, ali s ovim koncertom mislim da pomalo izlaze iz te šablone eksperimentirajući sa svim žanrovima glazbe na kojima su odrasli.
Nakon sat i 20 došao je najavljeni kraj, što je publiku samo ražestilo da ih pod hitno vrate, jer nisu odsvirali im najdražu “Uprising“.
Tada nismo snimali već plesali, ali evo stvar kada su kao mnogi ovih dana vidjeli crveno isprid sebe:
U vremenima di se netolerancija, fašizam i mržnja kao primitivni nagoni homo sapiensa vraćaju na velika vrata, imati ovakve oslobađajuće koncerte je melem za dušu i tijelo.
Pa tko ovo čita na vrime, trk po kartu i večeras u Porata.
Kontra mraku, kontra sili.
SFSN!
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
