Znate li da mi je otac izlazio s Cloris Leachman?
Rekao nam je Fred Hersch, legenda jazz scene, jedan od rijetkih živućih glazbenika koji je svirao s Artom Farmerom, Joeom Hendersonom, Charlijem Hadenom i Stanom Getzom.
Bilo je to nakon koncerta kad smo nas nekoliko, Hersch, glavna ravnateljica Hrvatskog doma Vanesa Kleva, Alen Čelić, pjevač i gitarist New Gondoliersa i ja poveli priču o glazbi, filmovima, politici i svemu ostalom što je bitno u životu. Pa smo se tako dotakli i ‘Posljednje kino predstave’, Petera Bogdanovica koju je spomenuo Alen, a Fred se nadovezao rečenicom s početka teksta.
Cloris Leachman je dobila Oscara za ulogu u tom filmu. A onda smo malo nabrajali filmove iz tog razdoblja, pričali i o kinu, streaming servisima za filmove i glazbu, novim jazz majstorima (on) i klasičnoj glazbi.
Nešto smo ga i naučili, o Davidu Bermanu i Bonnie Prince Billyju, znao je i gledao i film ‘Matewan’ u kojem je Will Oldham (Prince Billy) glumio. Pričali smo i o pivu i Trumpu…
Sve u svemu jedan ugodan razgovor i jedino nam je žao bilo što nije imao vremena prošetati centrom Splita, jer je rano ujutro morao ustati i otići na aerodrom, sutradan navečer je imao koncert u Hamburgu.
Fred Hersch je legenda svjetske jazz scene, Njujorčanin stanom, a iz Cincinnatija rodom. Klasično je školovan pijanist što je lako zamjetljivo čim započne svirku, a mnoštvo puta bio je nominiran i za Grammyja, a dobio je i desetke drugih nagrada. Danas je i mentor brojnim mladim jazz pijanistima, a posebno nam je izdvojio Sullivana Fortnera, koji već ima nekoliko albuma iza sebe.
Hersch često svira u legendarnom klubu Village Vanguard, u kojem su neke od svojih najpoznatijih albuma snimili i Bill Evans i John Coltrane, ali i mnogi drugi velikani jazza. Nedavno ga je rasprodao dvanaest večeri zaredom.
U Split je Hersch došao nakon Zagreba u kojem je svirao pred rasprodanom dvoranom Muzičke akademije. Oba su koncerta bila na solo klaviru, a Hersch je obećao da će sljedeći put doći s triom.
Koncert je započeo bez mnogo priče. Hersch je sjeo za klavir i počeo svirati. Fred unatoč skorom sedamdesetom rođendanu i dalje svira s lakoćom, bilo da je riječ o modalnom jazzu, bopu ili post bopu, posvetama klasicima poput Schumanna, ambijentalnim kompozicijama poput onih s ECM-a (i sam snima za tu diskografsku kuću), a u trenucima i poput Windham Hilla (u trenucima je zvučao poput Georgea Winstona, premda mislim da mu to ne bi bilo drago). Jobim je zvučao predivno s osobnim dodirom, bile su tu i dvije kompozicije Dukea Ellingtona, a naravno da je svirao i Monka.
Monk i Evans su bili i poznati po tome što su snimali i albume solo na klaviru, a meni su osobno, uz Dukea Pearsona i najdraži jazz pijanisti i kompozitori (to uz Mingusa, Davisa i Coltranea). Dotaknuo se i folka u “Black is the Colour”, a poslije koncerta pričali smo i o Joni Mitchell, Neilu Youngu, Billyju Joelu kojeg je noć prije svirao u Zagrebu, te Carole King čiji mu je koncert početkom sedamdesetih bio jedan od prvih koji nije bio klasične ili jazz glazbe.
Fred dok svira boji zrak u neke svoje boje. Premda sam slušao brojne jazz klaviriste Hersch ima svoj stil, prepoznatljiv, uglavnom nježniji i prozračan (prije nekih petnaestak godina bio je dva mjeseca u komi i potpuno izgubio sposobnost sviranja klavira te je morao opet naučiti svirati), mnogi su ga kritičari zvali romantikom, a i u Splitu je potvrdio da je kadar izvući suptilne romantične boje iz Steinway-ovih dirki.
Odsvirao je i svoju stvar “Pastorale” koja je posveta njegovom omiljenom klasičnom kompozitoru Robertu Schumannu, a koncert je zatvorio još jednom vlastitom kompozicijom nakon što ga je publika pozvala na bis.
Sve u svemu bilo je to lijepih sat i pol jazz glazbe inspirirane bossanovom, folkom, klasikom, ali i starim majstorima klavira i prilika da vidimo jednu od legendi svjetskog jazza.
Jedina zamjerka ide splitskoj publici koja dvoranu nije ispunila u potpunosti. Nadam se da to neće biti slučaj za manje od mjesec dana kad nam opet dolazi Marc Ribot, ovoga puta s Map of the Blue City projektom.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
