Treće poglavlje donosi zrelost i mirenje, ali i unutarnju borbu.
Ovdje pjesme više nisu sjećanja – one su sudbine, oproštaji, unutarnji dijalozi.
Neke su gotovo molitve, poput Oliverove ili Klape Šibenik. Druge, poput Atomskog skloništa – šaka u lice sustavu.
Ovaj dio feljtona balansira na rubu osobnog i univerzalnog, zavičajnog i buntovnog.
I dok jedna pjesma šuti pred grobom, druga viče iz podruma.
A sve zajedno pričaju priču o čovjeku koji nije zaboravio tko je.
Galeb i ja
Kad se govori o slobodi, često se govori glasno.
Ali Oliver je znao da se o slobodi pjeva tiho – i duboko.
“Galeb i ja“ nije pjesma o letu.
To je pjesma o unutarnjoj potrebi da se ode, da se plovi – ne zato što bježiš, već zato što tražiš.
I zato ovo nije pjesma koju puštaš da ti svira.
To je pjesma koju pustiš da te nosi.
Oliver Dragojević – “Galeb i ja” (1975)
Jubi sam Vašu ‘ćer
Pjesma „Jubi sam Vašu ‘ćer“ u izvedbi Ibrice Jusića donosi poseban, duboko mediteranski sentiment – spoj duhovitosti i tuge, jednostavnosti i časti, ljubavi i poraza. Ona je dio one tihe narativne tradicije Dalmacije u kojoj se život ne pjeva zbog slave, nego zbog istine.
U starim kamenim gradovima, pod svodom voltâ i na skalinima, postoji prostor u kojem se ljubav nije izražavala bučno – nego šaptom, pjesmom, pogledom ispod trepavica.
Ova pjesma dolazi upravo odande.
To nije ljubavna izjava. To je ljubavno priznanje – nakon svega.
To je obraćanje, gotovo suđenje, ne samo ljubavi, nego i običajima, vremenu, hijerarhiji.
Svijet onih koji su iskreno ljubili, ali nisu bili “pravi izbor”.
Pjesma o porazu.
Ali to je poraz s dostojanstvom.
Život.
Ibrica Jusić – “Jubi sam Vašu ‘ćer” (1975)
Sanjaj me
Pjesma “Sanjaj me” grupe Novi fosili pripada onim melodijama koje ne zastarijevaju – jer govore jezikom čiste čežnje, onako kako ga pamti srce. To je pjesma u kojoj se ljubav ne bori ni za prošlost ni za budućnost, već jednostavno – nastavlja živjeti u snu, tamo gdje boli nema, a prisutnost je stvarna.
Pjesma nije dramatična, nije ni tragična – ona je nježna bol, tiha potvrda da ljubav ne prestaje s gubitkom, nego nastavlja trajati tamo gdje je još uvijek dopuštena – u snovima.
Zato se “san” ne doživljava kao iluzija, već kao mjesto istine koju stvarnost više ne može podnijeti.
Pjesma za sjećanje koje odbija nestati.
Novi fosili – “Sanjam te” (1977)
Oprosti mi pape
Pjesma “Oprosti mi pape” u izvedbi Olivera Dragojevića jedna je od onih rijetkih koje ulaze u prostor svetosti obiteljskih odnosa, gdje riječi više nisu stihovi nego posljednji pokušaj da se dotakne ono što nismo stigli izreći.
To je pjesma koja ne govori samo o ocu – ona govori o sinu u svakome od nas, koji na kraju života shvaća da neke riječi imaju težinu suze i da za neke oproste nikad nije prekasno, makar kasno došli. One pripadaju intimi čovjeka, u onaj kutak gdje se čuva šutnja prema ocu, gdje se smjeste sve one neizgovorene rečenice.
Tekst pjesme ne koristi metafore. Ne skriva se iza poetske forme.
On je izravna ispovijed, nekom koga više nema – ali je još uvijek tu, u mislima, u odrazu, u glasu koji više ne odgovara, ali ga osjećamo.
To je unutarnji čin zrelosti, poklon koji dolazi kad više ne možemo vratiti vrijeme.
Oliver Dragojević – “Oprosti mi pape” (1978)
Šibenska Balada
Pjesma “Šibenska balada” u izvedbi Klape Šibenik je više od glazbe – to je spjev o gradu, zapis o boli i ljubavi, elegija nad kamenom i ponosom, nad ognjištem koje pamti i kad više ne gori. To je pjesma koja pjeva grad, ali i čovjeka u njemu, kroz stoljeća šutnje, trpljenja i dostojanstva.
Naime, postoje gradovi koji se ne opisuju vodičem, već glasom naroda.
Gradovi u kojima svaka ploča na kaleti pamti stopu, svaki zvonik suzu, svaki kamen – šutnju.
Šibenik je takav grad.
A “Šibenska balada” je njegov glas.
Klapa Šibenik – “Šibenska Balada” (1979)
Da li je dozvoljeno razgledavanje vašeg vrta
Atomsko sklonište nikad nije bio samo rock sastav.
Bili su društveni impuls, uho koje osluškuje ispod površine, glas koji se ne boji rugati se autoritetu, ni masi.
Njihova pjesma “Da li je dozvoljeno razgledavanje vašeg vrta” ističe se u ovoj zbirci kao drugačiji glas – onaj koji ne šapuće sjetu niti pjeva o izgubljenoj ljubavi, već razotkriva zablude društva, ironizira autoritet i ispituje slobodu. Ovo nije pjesma koja te miluje, već ona koja provocira, ali s razlogom. Napisana je kao upit u lice autoritetu, iskrivljeno ogledalo licemjerja, i pokušaj da se pronađe istina tamo gdje je više nitko ne traži.
To je pjesma za one koji znaju da nije svaka ograđena ljepota znak blagostanja, već često – znak straha.
I zato ne čudi što ova pjesma nije izgubila snagu.
Jer svijet se možda mijenja površinski, ali pitanja ostaju ista.
Atomsko sklonište – “Da li je dozvoljeno razgledavanje vašeg vrta” (1980)
foto naslovnice: Stipe Petro
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
