S četiri albuma došli su do vrha, dakako, heavy metal/thrash miljea. Trebalo je krenuti dalje, jer okviri su postali preuski.
Metallica se povlači i angažira Boba Rocka za producenta.
Sama vijest o izboru producenta uznemirila je duhove, jer nitko nije znao kamo Metallica ide, a svi su znali tko je Bob Rock. Imao je iza sebe produkcijski rad s bendovima Bon Jovi, Aerosmith, The Cult, Mötley Crüe, a što je najbitnije, producirao je njihove najveće albume s kojima su harali top listama.
Upravo je Mötley Crüe album “Dr. Feelgood”, bio presudan u odlučivanju, jer su Lars i Hetfield, glavni kreatori materijala na albumu, željeli zvuk koji je Bob postigao u studiju s njima.
Kad je bend Bobu predočio demo snimke prvih pjesama koje su napravili, a radilo se o “Enter Sandman”, “The Unforgiven”, “Nothing Else Matters” i “Wherever I May Roam”, sve mu je bilo jasno, što je i izjavio po samom ulasku u studio s grupom.
Bit će to veliki album, možda jedan od najvećih.
Metallica – “Enter Sandman”
I nije se prevario. Album “Metallica” izlazi i zbog svog crnog omota ubrzo dobiva nadimak “Black Album”.
Kao i svi veliki albumi, pohod na top liste počeo je od prvog dana, jer po samom izlasku zasjeda na prva mjesta na svim mogućim top listama u svijetu. Zanimljivo je da je na Billboardu ostao punih jedanaest tjedana na tom mjestu, što mu je dakako donijelo milijunsku tiražu.
Na Billboardu je postigao još jedan impresivan rezultat – postao je treći album po duljini boravka na Billboardu u povijesti te top liste. Prvi je dakako “The Dark Side of the Moon” grupe Pink Floyd, a iza njega album Carole King, “Tapestry”. (Da ne bude zabune, ovi se podaci odnose na vrijeme Nielsen SoundScan ere!)
O brojkama nema smisla govoriti, jer one su monstruozne u svim aspektima i mogu se mjeriti, doduše, približno iz daljine, ali ipak, s “The Dark Side of the Moon” grupe Pink Floyd.
Metallica – “The Unforgiven”
Prijem kritike je bio zanimljiv, jer ocjene su se unisono kitile superlativima, ali s nekim sasvim drugačijim argumentima. Dok su neki proglasili album progresivnim trashom, drugi pak vrhunskim speed-metalom, većina je ipak dala onu realnu ocjenu – Metallica je izašla iz uskih granica žanra, prebacila se s njime u mainstream, ne žrtvujući core izričaj, samo se prilagodivši trenutku.
Dobro su vezali pojaseve i uletjeli u stratosferu.
I danas su tu negdje.
Metallica – “Nothing Else Matters”
Stoga se komotno može reći da je albumom “Black Album”, Metallica postigla ono što je naumila. Razbila je okove thrash izričaja i krenula prema daleko komercijalnijem heavy metalu koji na trenutke koketira s pop senzibilitetom. Formula se pokazala toliko uspješnom da je turneja koja je uslijedila nakon izlaska albuma ustoličila Metallicu na vrh koncertnih atrakcija našeg doba, na kojem boravi do današnjih dana.
Zanimljivo/smiješna je priča koja se isplela oko omota albuma. Naime, podsjeća na album “Smell the Glove”, nepostojeće grupe Spinal Tap.
Ova je tvrdnja i neslužbeno priznata u dokumentarcu o Metallici, gdje su dovedeni članovi grupe Spinal Tap gdje pitaju Metallicu o tome, a ovi im u smijehu odgovaraju da je inspiracija došla od omota albuma “Hello!” grupe Status Quo, koji je isto tako crn.
Dakako, bila je to sve skupa zezancija…
Metallica – “Metallica” aka “Black Album” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
