Jedna od rijetkih prilika za nekom muzikom u živo se ukazala i nije bilo baš previše smisla je propustiti.
Media Stres i Gatuzo su imali zajednički koncert u Ovčicama.
Media Stres, naša perjanica garaže/alternative, koji su svojim statusom izborili nastup na velikom otvorenom festivalu i Gatuzo, koji je sa svoja četiri albuma i bezbrojnim nastupima već statusni bend, održali su dobar, ako ne i odličan koncert pred, nažalost, skoro polupraznim gledalištem.
Koncert je počeo s nešto zakašnjenja poglavito jer nije bilo skoro nikoga u zakazanu uru.
Ipak, Media Stres se hrabro popeo na pozornicu i pred desetak duša otvorili svoj dio večeri.
Iako je očito da je bend “mlad” u muzičkim okvirima, preferiraju izrazito autorske kompozicije, što je za svaku pohvalu.
Lirika mi je nažalost bila nerazumljiva, jer je pored pjevanja na engleskom, razglas bio “napilan” do distorzije, te je time vokal „izvukao deblji kraj“.
(O engleskim tekstovima na našim prostorima sam već dovoljno pisao, te se ne bih ponavljao.)
Media Stres su dobar bend, u to nema sumnje, žestoki su i uigrani.
I ne bih ih nazivao ni demo bendom, a ni “mladim” bendom.
Imaju iza sebe tri EP izdanja, što je već respektabilna diskografija u našim okvirima.
Pored “žičanih tegoba” tokom koncerta su pokazali zavidnu razinu uigranosti i smislenosti kojom izlažu svoje kompozicije.
Kako je jam majka “situacija“, tako je isto tako i prilika da se vidi kako netko funkcionira van striktne strukture koju nameće pjesma i njena uvježbanost. Govorim o dva kratka jama koja su premostila izmjene puknutih žica na gitari, kad su Saša Hutinec na basu i Matej Obadić na bubnjevima pokazali zavidnu maštu u popunjavanju vremenskih praznina.
Na pozornici je uz njih bio još i Karlo (žice ga nisu voljele) Komorski na gitari, te time zaokružio trio formaciju (Arian Peharda koji svira gitaru nije bio na pozornici, iako, ako me sjećanje ne vara, bio je prisutan)
Media Stres bi bio nešto kao predgrupa Gatuzu i ako je tomu tako, u potpunosti je ispunio taj zadatak. Momci su u stanju održati solo koncert bez problema te vjerujem da će u nekoj budućnosti iz Čakovca doći vijesti o tome.
Dotle, prst gore za mlade snage!
Nakon Media Stresa na pozornicu je došao Gatuzo.
Osobno jesam čuo za njih, poslušao nešto u “letu“, ali nikada ozbiljno da bih mogao nešto konkretnog o njihovom opusu. S četiri albuma iza sebe ipak govorimo o količini materijal koja je trebala i morala iznijeti dobar koncert.
I jest!
Ovaj kvartet je uspio ono što uspjeva dobrim i velikim bedovima, stvorili su svoj zvuk. Na stranu koliko je to sve skupa isplativo u komercijalnom smislu, ali underground i postoji radi nepostojanja novca.
Damir Trkulja Šiljo je stari znanac naše scene. Bivši je gitarista grupe Majke. Odlaskom očito nije pokidao veze s matičnim bendom, jer mu je Goran Bare gost u studiju.
Iako originalno zamišljen kao duo, Šiljo na gitari i vokalu, te Goran Martinjak na bubnjevima, bend se proširio s basistom Jakovom Kolegom i i Stipom Mađor-Božinovićev na trubi i vokalu. Pomalo neobična kombinacija koja je već na prvi pogled obećavala „nešto drugačije“.
To smo i dobili!
Doduše, osnovni izričaj jest ostao umočen u atmosferu mokrih zagrebačkih pločnika s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih prošlog stoljeća, kad je novi val kao tsunami preplavio naše prostore. Iako bez opipljive poveznice, osim onom u tekstovima, izričaj Gatuza leti prema nekom drugom kraju, pogotovo za instrumentalnih dijelova kompozicije.
Neobičan je pristup sviranju basa, u kojem Jakov do kostiju eksperimentira s zvukom i efektima, kako bi ritmičku stranu prebacio skoro na melodiju. Pored maštovitih dionica, uz obilatu pomoć elektronike Jakov je na momente alfa i omega boje zvuka koji silazi s pozornice.
U tom kontekstu igra i Stipe na trubi, koju provlačenjem njenog zvuka kroz „sequencer“ odmiče instrument od klasičnog zvuka i daje mu psihodeličnu crtu. Pa čak na momente iskače zvukom van krutog koncepta.
Za razliku od Luke iz Fogsellersa, koji svojim sviranjem širi zvuk do pucanja, Stipe ga puni u dubinu stvarajući podlogu za Šiljinu gitaru i Jakovljev bas.
Moram spomenuti i Gorana koji je kao mašina za bubnjevima. Iako bez velikih izleta i egzibicija, doslovno drži konce koncepta instrumentalnog dijela pjesme.
I naposljetku Šiljo, briljanti gitarist i nešto manje showmen, “zagrebačkog” novo-valnog vokala i prekrasnih mini solaža na gitari.
Iako isturen kao “glavni” ne eksploatirala svoj status, ni kao pojava ni kao muzičar i to je dobro i za svaku pohvalu.
Možda “prvi medu jednakima” na pozornici ipak dominira i fali mu možda “nokat” do stupanja na put kultnog statusa undergrounda.
Pored neophodnih vokalnih dionica, svaka od izvedenih kompozicija, a bilo je miješanih, novih i starih, je imala svoj instrumentalni dio. Baš su me ti dijelovi duboko zaintrigirali, do točke da ću obavezno otići ponovo na njihov koncert, ako se ukaže prilika. Iako dobro uvježbani, jamovski obojeni instrumentalni momenti su moćni i skoro uvijek završavaju u krešendu svih raspoloživih instrumenta na pozornici.
Muzika za moje uši!
Gatuzo i Media Stres su održali dobar koncert.
Koncert koji je zaslužio daleko više medijske pozornosti i dakako, time i puno gledalište. Uz napore organizatora, promocija je ipak zakazala, ali to nije opravdanje Splitu za ovako sramotno mali posjet.
Jer kad „vlaj“ podjeli pedeset “janci na ražanj” onda se sjati pola Splita, iako nigdje nisam vidio plakate za tu pučko-vlašku svetkovinu kupovanja glasova. Bez namjere da lamentiram nad hudom sudbinom rocka na ovim prostorima, jednostavno moram zaključiti.
Mi koji smo bili, guštali smo i hvala svima, od muzičara do organizatora (ulaz je bio besplatan!!), a vi ostali, “nege nu, ko van je kriv”!
