Za razliku od filma posvećenog Ritchie Blackmoreu, („The Ritchie Blackmore Story“), koji se fokusirao na kronologiju i nabrajanje, ovaj film doslovno prevodi naslov u sliku. Drugim riječima, u ovom filmu će te naći samo tragove postojanja i rada matične grupe Rolling Stonesa, i to striktno u službi same fabule filma.
A tema je, blues!
Tih pet slova u jednoj riječi su obilježili život Keith Richardsa i usmjerili ga na sve što je u životu napravio. Tome je i posvećen ovaj film. Možda se neće svidjeti fanovima Rolling Stonesa, a još manje mlađem segmentu fan kluba, ali ovo je Keith Richards ogoljen do kostiju i s dušom.
Od svojih najranijih dana pa sve do danas, ovaj čovjek u svom životu priznaje samo jednu formu, ali istovremeno, nikome ne negira pravo na postojanje. Doduše, u filmu je pomalo ispod glasa priznao da “nema pojma što su ljudi vidjeli u Bruce Springsteenu!”, ali vjerujem da je to na osobnoj razini.
Pozadina, tko zna koja i nije bitna. Bitno je da ovaj film prati Keith Richardsa od rane mladosti, kad prema vlastitim riječima, sreće Mick Jaggera na željezničkom kolodvoru, s pločama Chuck Berrya i Muddy Watersa pod miškom. Jer, kaže dalje, mislio je da je jednini na tom području Londona koji sluša tu vrst muzike. Mickov odgovor na pitanje o pločama i Keithova reakcija je bio početak jednog velikog druženja, začetak jedne velike grupe i rođenje velikog prijateljstva.
U filmu Keith svojim riječima, hrapavim glasom, promuklim od cigareta i burbona, priča svoju životnu priču o bluesu. Ali ne samo o njemu. I o drugim uticajima na svoj umjetnički izričaj. Ne libi se priznati da je neko vrijeme bio na Jamajci i tu se direktno napajao reggae ritmovima. No, njegovo srce i duša su u Americi, u predgrađima urbanih sredina, gdje su obitavali većinom stanovnici crne boje kože.
Njegova beskonačna lutanja tim četvrtima u kojima više nema skoro nikoga, a nekada su vrvjela životom i muzikom, na jedan simboličan način priča drugu, tužnu priču o prolaznosti. Pa čak i kad sa smiješkom pokazuje kuću Muddy Watersa, i ulazna vrata na kojima je lokot, osjeća se onaj “blues” u njegovu glasu.
“Keith Richards: Under the Influence” / trailer
U filmu evocira uspomene vezana za velikane bluesa, susreta sa njima prilikom posjeta tom kontinentu. Interesantan je jedan Keithov monolog, u kojem izlaže kako je upoznao Muddy Watersa, svog idola. Bilo je to vrijeme kad je segregacija službeno bila ukinuta, ali još i te kako živa u američkoj svakodnevnici. Bilo je to vrijeme kada su Rolling Stonesi već počeli stjecati ime i puniti veće dvorane na turnejama. I u tom okruženju Keith nekako dolazi do informacije, gdje se nalazi Muddy Waters. Ulazi u neki hotel u kojem neki čovjek boja zidove. Vodič mu kaže, to je Muddy Waters!
Teško je ovako riječima opisati emocije koje su se vidjele na Keithovom licu kad je spoznao da njegov idol, njegov mentor i mecena, živi od bojanja zidova po hotelima!
Mnogo je ovakvih trenutaka u filmu i to ga čini odličnim.
Sam pogled na izborano lice i kvrgave ruke, na hrapavi glas promukao od nikotina i alkohola, stvara jednu nerealnu sliku u kojoj je teško smjestiti Keith Richardsa kao rock zvijezdu. No on to jest, i taj mu je status omogućio da do dna istraži svoje interese i bez da se obazire na ikoga, to sve skupa iznese u javnost. Jer očito je da će taj čovjek svirati blues do zadnje sekunde svog života i jasno je da je blues jedino što ga u životu interesira.
Film se kotrlja u svom trajanju i nema smisla nabrajati sve pojedinosti. Samo sam poentirao ono bitno, a na vama je da ga odgledate i procijenite.
Keith Richards jest velik čovjek i još veći bluesman!
Kako postoje nebrojene šale na račun njegova zdravlja i potencijalne besmrtnosti, nema razloga da se i ja ne pridružim tome. Na kraju filma, Keith kaže “I am not getting older, I am evolving!“.
Tipično, i ja na to imam samo jedan odgovor:
“Vrijeme je da počnemo razmišljati o tome, kakav ćemo svijet ostaviti Keith Richardsu!”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
