Jon Hassell preselio se u svoj četvrti svijet.
Prvi sam put njegovu potpuno drugačiju trubu čuo na albumu “Remain in Light”, Talking Headsa. Pa na “Brilliant Trees”, Davida Sylviana.
A onda sam čuo i njega i Enoa, “Fourth World”. Četvrti svijet u kojem je etno glazba soundtrack budućnosti.
Elektronski instrumenti, plemenski ritmovi, Hassellova truba koja huči poput vjetra među trskom na obali nekog malajskog jezera.
Susretao sam ga i kasnije. Više u njegovim kolaboracijama nego na solo albumima. S Ry Cooderom, Stinom Nordenstam, Peterom Gabrielom…. i njegovim prvim zabilježenim gostovanjem, na “In C”, legendarnog minimalista Terryja Rileyja.
Jon je otišao u legendu, vernalni ekvinocij četvrtog svijeta, ali ostaje njegova glazba. I zvuk te jerihonske trube koja je rušila uobičajeno poimanje tog instrumenta.
Hassell sanja negdje u Malaji. Sa Senoima. I negdje visoko iznad neba Istočne Afrike i Bijelog Nila.
Želim ti mirno putovanje rijekom… !