Siguran sam da će to biti pravi raspašoj u publici usljed zajedničkog vriska prilikom izvedbe naslovne pjeme „Everybody Scream“ s njenog novog, istoimenog albuma, jer jednostavno ta pjesma je otvoreni poziv na zajedničku interakciju u još jednom njenom „crnom“ biseru.
Razlika u broju vještica koje su opsjedale Macbetha biti će ništavna spram broja novih izdanaka „vještica“ i „vještaca“ koji će oformiti novi masovni kovent u kojem će vrisak predstavljati portal za odlazak u neku drugu, zanimljivu dimenziju.
Nije slučajno što spominjem vještice, jer je Florencein najnoviji uradak provokativno objavljen upravo na Halloween, noć vještica. Nadalje, nije slučajno pozadinsko „pjevanje“ ili diskretno vrištanje ženskih vokala u sprezi s Florensinim vokalom u gotovo svakoj pjesmi. To je osim njenog osobnog „sidra“ i generalni, univerzalni krik koji ima vrijednost zakonitog prosvjeda, prokletstva, osvete ili kataklizme, bujnosti života, ali i boli. Boli koja ima snagu popravljanja, uči nas da je život dužnost , a ne zabava.
Poznata je činjenica da je na turneji „Dance Fever“ sretno izbjegla umalo tragičan događaj, stoga se intuintivno okrenula prema spiritualnom misticizmu, ispitujući pri tome limite svog tijela prilikom iscjeljivanja.
Florencein prethodni album također je koketirao s pomalo morbidnom temom, koreomanijom, gotovo ritualnom pojavom iz 16 stoljeća, a koja je nesretnike u neobjašnjivoj euforiji tjerala plesati do iznemoglosti, s učastalom pojavom smrtnih slučajeva.
Florence + The Machine – “Everybody Scream”
Materijal s ovog albuma u startu može poprimiti epitet eklektičnosti uz njenu tipičnu razapetost između prezentacije jake ženske ličnosti, ujedno i nježnog prikazivanja njene ranjivosti i patnje. Flo nije heroina, niti žrtva, iako joj nije lako odoljeti naletima „morskih pasa“ kojima obiluje šareni rock cirkus, rezerviran uglavnom za pripadnike jačeg spola.
I dalje je prisutna snažna prisutnost njene poslovične rock dramatičnosti u kombinaciji s nužnom ekscentričnosti koja je uvijek drži iznad nabujalih valova prosjećnosti. Poznati su njeni glazbeni uzori koji su očito profilirali njene glazbene avanture: neponovljiv (danas gotovo iščezao) romantizam Kate Bush, punk orijentacija Patty Smith, u kombinaciji s vehementnim iskazivanjem emocija islanđanke Björk.
A kada se u tu alkemijsku kombinaciju uključi Florencein, renesansno/rokerski vokal nastaje glazbena izložba u kojoj ne nedostaje kazališnih panorama, profinjenosti u destiliranim harmonijama; nastaje nastavak uspješnog građenja njene glazbene arhitekture, njene glazbene religije kojoj se rado predaš, bez ozbiljnije pomisli o napuštanju.
Jedno od intezivnijih odlika demona njegova je rafiniranost, on je tajni savjetnik koji na umjetnika djeluje više intiutivno, manje rasudno. Ako znamo da je demon direktni potomak anđela onda je stvaranje crno-bijelog svijeta zajednički uradak u kojem se glas jednog anđela spaja sa lucidnim idejama jednog demona/vještice pa tako u ovom slučaju nastaje Florencein crno-bijeli glazbeni univerzum.
Svojim je ponekad kompleksinim, ponekad „jednostavnim“ idejama, te u pravilu jasno definiranim melodijskim linijama s prekrasnim aranžmanima, te nadasve neusporedivim vokalnoim registrima utisnula je trajan timbar u svjetsku alternativnu; pa mogu kazati i u art glazbu.
U toj još uvijek uzbudljivoj međuigri sjena i svjetla autorica nikad ne gubi ravnotežu u migoljenju između raznih formi i fraza, rijetko zalazeći na poguban teren pretencioznosti, nikad ne napuštajući svoje stanište u kojem se osjeća sigurno i zaštićeno. Stanište koje je u ovom slučaju svojevrsni atanor misticizma zaboravljene prošlosti, folk/rocka, magije, morbidnosti, sugestivnog pjesništva, te kazališne teatralnosti.
Florence + The Machine – “Sympathy Magic”
Ovim glazbenim pokusom Florence je od dva, naoko neopasna elementa, glazbe i poezije napravila baš propisno dobar „otrov“ izbalansirano predstavljen u cjelokupnom materijalu u kojem nema mjesta autoričinoj glazbenoj nemoći. To se naročito očituje u odličnim i unikatnim prezentacijama „One of the Graets“, „Witch Dance“, „Symphaty Magic“, „The Old Reliogion“; te u folk obojenim „Buckle“, „Perfume and Milk“, „Music by Men“.
Naravno, uz nezaobilaznu „Everybody Sreaming“ koja svojim serafinskim početkom ni u snu ne nagovješćuje njen pakleni ritmički nastavak u kojem je krik lajt motiv cjelokupnog materijala, spona između melodije i emotivnog pečata kojim ih je „žigosala“ ova jedinstvena glazbenica.
Ovim albumom Florence je ušla u novu zoru, koja je odraz njene (i naše) beskrajne nostalgije. Vrijednost njenog novog dara nije mjera dara, njegova je mjera vrijednost koju ima za darovane (na nas slušatelje).
„Želja mi je bila nazvati naslov albuma kao rimu za ime našeg benda“ kazala je Florence Welch povodom objave njenog šestog po redu studijskog albuma.
„Želim da slušatelji budu prisiljeni na kretnju, na ples, na vikanje, zasuti glazbom“.
Inače album je producentsko djelo Aaron Dessnera (The National) uz kreativno učešće Mark Bowena (Idles) biti će izdan na CD-u, vinilu.
Chamber Version kao i Bloodwood Edition imati će 4 dodatne pjesme uz nešto izmjenjene omote.
Florence + The Machine – “One of the Greats”
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
