U nekim drugim vremenima, koja su očlito zauvjek iza nas, albumi su postizali nevjerojatne tiraže, tiraže koje su današnjim grupama nezamislive!
Vijest jest da je RIAA (The Recording Industry Association of America), dodijelila još jedno Platinasto odličje albumu „Rumours“, grupe Fleetwood Mac. Voljeli ga mi ili ne, krediti se moraju dati!
Album se tim priznanjem upisao kao jedan od najprodavanijih albuma u povijesti muzike uopće i ujedno postaje drugi uzastopni #1 album ove grupe na Billboardu. Na toj listi je boravio 31. uzastopni tjedan. Isto tako, prva mjesta top lista osvaja u Australiji, Kanadi i Novom Zelandu. No, kao da i to nije bilo dovoljno, te se 2011 godine, 35 godina nakon izlaska, ponovo penje na Billboard top listu, i to na #11 mjesto.
Povjest kaže, po samom izlasku, točnije rečeno, mjesec nakon izlaska, u Americi je dobio prvo Platinasto odličje. Istovremeno, tri najveća autoriteta na području muzike tog doba, Billboard, Cash Box, i Record World, proglašavaju ga albumom godine.
Do 1980. godine, „Rumours“ se prodaje diljem svijeta u tiraži od 13 milijuna kopija, da bi krajem dekade dosegao brojku od 20 milijuna. Prodaja jest da je malo jenjavala tu i tamo, ali je i dalje bila solidna. Do 1997. godine brojke već poprimaju ogromne razmjere, drugim riječima, barata se cifrom od 25 milijuna kopija.
I kad je bilo za očekivati da će jednom ta prodaja početi stagnirati i padati, podaci za 2009. godinu su bili neumoljivi, 40 milijuna prodanih kopija diljem svijeta. Neshvatljivo, ali istinito!
S 522 tjedna na UK top listi albuma, postaje 14. najprodavaniji album u povijesti muzike na Otoku, te dobiva Platinasti certifikat, 14 puta.
I ovih dana smo svjedoci, kao što san naveo u uvodu, dodjeljivanja dvadesetog Platinastog certifikata u Americi. O ostalim dostignućima na komercijalnom planu je izlišno pisati, jer njih ima i previše. Svaka država ima svoje top liste i na svakoj je album ostavio traga.
I baš zbog ovih nevjerojatnih brojki, nasljednik albuma „Rumours“, album „Tusk“, je bio proglašen promašajem, jer se prodao u „samo“ četiri milijuna primjeraka!?
Ono što je simptomatično u svemu ovome, jest činjenica da stari albumi postižu nevjerojatne tiraže, tiraže koje su današnjim grupama nezamislive. U ovom svjetlu egzistira i poprilično gruba činjenica. 2014-ta godina, je prva godina u povijesti moderne muzike, u kojoj se ni jednom albumu nije dodijelio Platinast certifikat!
Govoriti da se tržište promijenilo, jest istina, govoriti da ima ilegalnog skidanja, jest istina, ali govoriti da su kupci počeli uzmicati od kupovanja muzike su tlapnje kojima se pokriva nesposobnost industrije da prizna poraz i grešku koju je napravila osamdesetih i još uvijek radi.
Zdrava pamet kaže, ako se recimo „Rumours“ u 2014. godini prodao u milijun primjeraka samo u Americi, znači da kupaca ima i da je auditorij gladan muzike. Samo „problem“ tog istog auditorija je u tom što ne želi i neće kupovati muziku koja mu je naturena silom i dakako, muziku koja obićno nema nikakve veze s muzikom uopće. Gola guzica i fotografija cice koja ispada iz dekoltea može prodavati muziku neko, ali ne i cijelo vrijeme.
Dok to ne shvate guzonje koje udobno sjede u foteljama diskografskih kuća, dotle će tisuće mladih grupa, od koji su neki sigurno u sebi nosili potencijal da postanu veliki i kreiraju ukus publike, propadati u opskurnost podruma, a za život zarađivati na vjenčanjima i sprovodima.
Ovim sam ponovo dotakao, bar za mene, bolnu temu, ali za sada samo toliko!
Izvor: RIAA
