Postoje konstante u našem glazbenom miljeu, osobe koje svojim radom zaslužuju daleko više nego što dobiju, ali, to je očito cijena samozatajnog rada utkanog u kvalitetu prezentacije i bogatstva ideja.
Kad bi se tražio prototip opisane osobe, ime Elvis Stanić bi vjerojatno prvo isplivalo, i dakako, ne za ništa.
Rođen u Rijeci, gdje je i započela njegova glazbena karijera. Započinje svirati sa šest godina. Nakon završetka klasične glazbene edukacije (instrument harmonika), posvećuje se jazz, blues i rock gitari. U 70-ima i 80-ima sklada i vodi nekoliko rock i pop bendova, djeluje kao studijski glazbenik……
Životopis ovog umjetnika je prebogat projektima i nagradama, i krasi ga puna stipendija na prestižnom američkom koledžu u Bostonu, gdje studira jazz kompoziciju i jazz gitaru. U tom periodu surađuje s mnogobrojnim američkim jazz glazbenicima (Jim Kelly, Dennis Montgomery, John Thomas, Bob Harrigan, Frank Williams,…).
Njegov drugi interes, van muzičkog, ali ne i umjetničkog miljea, su vizualne komunikacije koje je diplomirao na katedri za likovnu umjetnost Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i International Association of Jazz Educators (IAJE).
Od 2001. predaje jazz gitaru na seminaru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu.
Organizator je i umjetnički direktor „Liburnia Jazz Festivala“ i glazbeno-obrazovnog projekta „Jazz Ex Tempore“ u Opatiji, a od 2015. je i predsjednik Hrvatske udruge istaknutih umjetnika (HUIG).
Ovaj multi instrumentalist je kao neka „siva eminencija“ s velikim pozitivnim predznakom, sve prisutan na našoj sceni i svojim disperziranim radom pokriva ogromna područja izričaja, te stoga nije ni čudo da je ovaj put u ruke uzeo harmoniku, i …
U Split dolazi sa svojim projektom French Touch Accordion, uz pratnju ne manje „izazovnih“: Leo Škec na gitari, Darko Mihelić – Boćo, kontrabas i Andy Cech, bubnjevi.
French Touch Accordion je novi Elvisov projekt s kojim slušatelje vodi mokrim pariškim pločnicima i suhim stepama Argentine na kojima tango „visi u zraku“, i dakako, sve to skupa provlači kroz svoj filter trenutka, kojeg definira baš harmonika.
A zašto harmonika, jasno je iz samog odabira lokacije … , jer zvuk Pariza, jest zvuk harmonike, zvuk tanga, jest zvuk harmonike…
Postoji samo jedno mjesto u Splitu gdje trebate biti 25. Siječnja u 20:00 sati, u koncertnoj dvorani Ive Tijardovića!
Vidimo se!
