Perry Grayson je američki glazbenik i pisac.
Za Solin Live govorio o sebi, svome bendu Falcon, kao i o književnom radu
HB – Možete li se predstaviti našim čitateljima i reći nešto o sebi?
PG – Moje ime je Perry Grayson. Ja sam pisac, urednik, glazbenik, radijski voditelj i kreativac općenito. Podrijetlom sam iz SAD-a, ali trenutno živim u Sydneyu, Australija, sa suprugom i dvije mačke.
Svirao sam gitaru za metal bend Desti,ny’s End od 1997. do 2000. godine. S DE-om sam snimio dva albuma za Metal Blade Records (“Breathe Deep the Dark”i “Transition”) te bio na turneji po SAD-u 1999. s Mercyful Fate, Iced Earth i Nevermore.
Destiny’s End je također bio na europskoj turneji 1999., uključujući visokoprofilni nastup na Wacken Open Air Festivalu u Njemačkoj. Napustio sam bend u travnju 2000. i osnovao još jedan metal bend, Artisan, iste godine.
Godine 2003. svirao sam gitaru na EP-u “Mighty & Superior” projekta Isen Torr, koji je predvodio Rich Walker iz britanskog benda Solstice. Godine 2002. osnovao sam Falcon, sirovi i glasni heavy rock power trio u vintage stilu. Za Falcon sam angažirao multiinstrumentalista Grega Lindstroma iz Cirith Ungola na basu i Darina McCloskeya (Pale Divine, Beelzefuzz, Mythosphere), na bubnjevima. S Falconom sam snimio dva albuma (“Falcon”i “Die Wontcha”) i nastupao po južnoj Kaliforniji.
Godine 2005. svirao sam bas za doom metal bend Pale Divine iz Pennsylvanije na njihovoj europskoj turneji. Preselio sam u Australiju krajem 2006. i trenutno oživljavam Falcon u Australiji s novim basistom i bubnjarom.
Između 1994. i 2000. vodio sam malu izdavačku kuću pod nazivom Tsathoggua Press. Bio sam izdavač i glavni urednik, objavljivao sam nekoliko brojeva zina Yawning Vortex te nekoliko knjiga autora poput Franka Belknapa Longa, Donalda Sidney-Fryera i Petera Cannona. Tsathoggua Press sam stavio na čekanje na mnogo godina, ali sam se nedavno vratio izdavačkom poslu. Počeo sam s chapbooksima, a sada se fokusiram na meke i tvrde uveze te e-knjige.
Bio sam pisac za američki metal magazin Metal Maniacs od kraja 1999. do prestanka izlaženja časopisa 2009. godine. Kao radijski voditelj imao sam emisiju Heavy Rockin’ Raw na radiju City Park u Launcestonu, Tasmanija, oko godinu dana.
HB – Bavite se pisanjem (novinarstvo, znanstvena fantastika, esejistika) i glazbom.
Možete li nam reći nešto o svojim počecima i utjecajima kao pisca i glazbenika?
PG – Kad je riječ o pisanju, prvi put sam odlučio da želim postati pisac nakon što sam pročitao Marsovske kronike Raya Bradburyja u srednjoj školi. Također ne smijem zaboraviti čitanje romana S.E. Hintona poput Autsajdera, ŠtemeraiTo je bilo tada, ovo je sada, dok sam bio vrlo mlad. Što se tiče znanstvene fantastike, fantazije i horora, Bradburyjeva priča “Usher II” bila je posebno utjecajna za mene. Zatim su me oblikovali Edgar Allan Poe, H.P. Lovecraft, Frank Belknap Long, Clark Ashton Smith, pa čak i Lovac u žitu J.D. Salingera. Upoznao sam Bradburyja u završnom razredu srednje škole i razmjenjivali smo nekoliko pisama.
U svojim 20-ima razvio sam ljubav prema kriminalističkoj fikciji i istinitim zločinima – noir autori poput Dashiella Hammetta, Raymonda Chandlera, Cornella Woolricha, Davida Goodisa, Jamesa M. Caina, Jamesa Ellroya, Gila Brewera, Charlesa Williamsa i Fredrica Browna imali su velik utjecaj na mene.
Što se glazbe tiče, teški rock prvi put me zainteresirao preko Aerosmitha. Gitaristi Joe Perry i Brad Whitford bili su moji rani heroji, zajedno s Alexom Lifesonom iz Rusha, Steveom Clarkom iz Def Lepparda, Randyjem Rhoadsom, Buckom Dharmom iz Blue Öyster Culta, Tonyjem Iommijem, Jamesom Hetfieldom i Kirkom Hammettom iz Metallic, te Daveom Murrayom i Adrianom Smithom iz Iron Maidena.
Kad sam se počeo baviti ekstremnim heavy metalom, na mene su posebno utjecali Jeff “Mantas” Dunn iz Venoma i Chuck Schuldiner iz Deatha.
HB – Kao novinar i esejist, pisali ste za razne časopise i web stranice poput Metal Maniacs, Scream Factory i Empty Words.
Recite nam nešto o tome.
PG – Kao što sam već spomenuo, bio sam pisac za Metal Maniacs od 1999. do 2009. godine. Priča o tome kako sam dobio taj posao prilično je smiješna. Metal Maniacs su objavljivali mjesečne liste pjesama raznih metal glazbenika. Destiny’s End je bio predstavljen u časopisu, a scenaristica Sue Nolz zamolila me za moj popis pjesama za objavu. Međutim, kad je izdanje objavljeno, pogriješili su i napisali da sam gitarist u New Edenu, bendu u kojem su moji kolege iz Destiny’s End svirali prije nego što smo osnovali DE. Kad sam vidio tu grešku, kontaktirao sam tadašnjeg urednika Metal Maniacsa, Jeffa Wagnera kako bi se greška ispravila u sljedećem broju. U to vrijeme sam već bio aktivan u pisanju za svoj zin Yawning Vortex i intervjuirao sam mnoge glazbenike i pisce. Tako sam donio intervju Jeffu Wagneru, koji je bio impresioniran mojim radom. Zahvaljujući njemu, dobio sam priliku pisati za Metal Maniacs.
Scream Factory bio je horor magazin koji se fokusirao na publicistiku o piscima i redateljima macabre. Objavili su moj esej o Franku Belknapu Longu i njegovom doprinosu horor antologiji stripa Adventures into the Unknown.
Emptywords.org je službena web stranica posvećena bendovima Death i Control Denied, koju vode Yvonne i Kees Kluitman iz Nizozemske. Objavili su nekoliko mojih članaka o glazbenoj karijeri Chucka Schuldinera.
HB – Pokrenuli ste Tsathoggua Press, izdavačku kuću posvećenu književniku H.P. Lovecraftu. Pišete priče slične tematike.
Možete li nam reći više o Tsathoggua Pressu i svojim pričama?
PG – Većinu toga sam pokrio u prethodnim odgovorima. Da dodam, uglavnom sam pisao horor, fantaziju i znanstvenu fantastiku. Neke od mojih priča objavljene su u mom zinu Yawning Vortex te u drugim malim publikacijama poput Crypt of CthulhuiAl-Azif. S vremenom sam se počeo baviti pisanjem kriminalističkih priča i istinitih zločina.
HB – Bili ste urednik knjiga pisca Franka Belknapa Longa i spremate se objaviti njegovu zbirku poezije.
Možete li našim čitateljima objasniti tko je Frank Belknap Long?
PG – Frank Belknap Long Jr. (1901.–1994.) bio je autor i blizak prijatelj H.P. Lovecrafta. Long je bio jedan od mojih najvećih uzora. Napisao je brojne priče iz područja znanstvene fantastike, horora, fantazije i misterija. Tijekom života objavio je tri zbirke poezije.
Lovecraft mu je dao nadimak “Belknapius”. Moj prvi projekt za oživljavanje Tsathoggua Pressa bila je Longova sabrana poezija pod nazivom When Chaugnar Wakes, koja uključuje i četiri njegove rane fikcijske vinjete. Knjiga je dostupna putem nekoliko velikih online distributera poput Amazona.
HB – Osim pisanja, bavite se glazbom, a posebno istaknite bend Falcon, u kojem je basist Greg Lindstrom iz Cirith Ungola. Također, Bobby Liebling iz Pentagrama gostovao je na pjesmi “On the Slab”.
Možete li nam reći više o Falconu i suradnji s Bobbyjem Lieblingom?
PG – Priča o tome kako sam nagovorio Bobbyja Lieblinga da otpjeva gostujuće vokale na pjesmi “On the Slab” s istoimenog albuma Falcona prilično je zanimljiva. Nisam bio zadovoljan svojom vokalnom izvedbom na toj pjesmi. Pentagram je u to vrijeme snimao album “Show ’em How” s našim inženjerom Chrisom Kozlowskim (R.I.P.) u studiju Polar Bear Lair u Marylandu. Bobby je otpjevao dvije pjesme na albumu “Thunder Perfect Mind” bubnjara Darina McCloskeyja iz benda Pale Divine, tako da smo već imali neku vezu.
Chris i Darin predložili su da Bobbyju ponudimo da otpjeva “On the Slab”. Greg i ja smo bili oduševljeni idejom. Ostavio sam Bobbyju tekstove i poruku, a on me nazvao u vrlo entuzijastičnom raspoloženju. Iako sam mislio da možda neće voljeti temu pjesme (rock zvijezda koja se samouništava drogama), Bobbyju se svidjelo što je pjesma posvećena Philu Lynottu iz Thin Lizzyja. Nažalost, nikad se nismo sreli uživo, ali njegova izvedba na pjesmi bila je fantastična.
HB – Osim glazbe i pisanja, čime se još bavite?
PG – Veliki sam ljubitelj filmova, posebno horora i noira. Supruzi sam pomogao u režiji i produkciji kratkog studentskog filma Cursed prije nekoliko godina. Također sam ljubitelj životinja i volim provoditi vrijeme sa svoje dvije mačke.
HB – Za kraj, koji su vaši budući projekti?
Što biste preporučili našim čitateljima?
PG – Moja sljedeća knjiga za Tsathoggua Press bit će Johnny on the Spot and Other Tales of Mystery, Franka Belknapa Longa, koja će biti objavljena krajem 2024. godine. Za ljubitelje macabre, preporučio bih djela Cornella Woolricha, Clarka Ashtona Smitha, “Severed”, John Gilmorea, “The Hounds of Tindalos”, Frank Belknap Longa i “My Dark Places”, James Ellroyja.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
