chit-chat: Jack Endino

 Jack Endino vjerojatno je najpoznatiji po svom ranom radu s Nirvanom. Producent, snimatelj, mikser i glazbenik iz Seattlea radio je na više od 500 ploča za bendove iz 14 zemalja na 4 kontinenta od 1986. godine.


HB: Za početak, recite nam o svom početku i utjecajima kao glazbenika i producenta. Što Vas je motiviralo da postanete glazbeni producent?

JE: To je bilo nešto za što sam oduvijek znao da želim raditi! Dok sam bio dijete često sam preslušavao albume na slušalicama, te bih u ušima razdvajao mixeve. Primjećivao sam imena producenata! Znao sam one koji su mi se sviđali: George Martin, Eddie Kramer, Martin Birch, Glyn Johns …

HB: Prozvani ste “The Godfather of Grunge“, budući da ste napravili albume za dobro poznati Sub Pop, izdavačku kuću koja je pokrenula grunge pokret. Producirali ste Nirvanin debitantski album „Bleach“ i jedan dio kompilacijskog albuma „Incesticide“, a tu su i Mudhoney, Soundgarden, Screaming Trees, pa ako bih usporedio Sub Pop s Motownom, Vi biste bili Ashford & Simpson. Naravno, tu je solo album pjevača Iron Maidena, Bruce Dickenson, „Therapy?“, Blue Cheer, Mark Lanegan, Accused i tako dalje.
Volio bih usporediti glazbenog producenta sa sportskim trenerom, kao što svaki trener ima svoj stil, koji je vaš stil jer ste poznati po svojoj sirovoj tehnici. Također ste vrlo pristupačna osoba, imate svoju vlastitu filozofiju što bi trebao biti glazbenik i producent, molimo vas da nam kažete više o tome.

JE: Teško je to reći u nekoliko riječi … ali, uglavnom, pokušavam uhvatiti OSJEĆAJ izvedbe uživo u studiju za snimanje (što je vrlo ne-živo mjesto). Postoji mnogo “standardnih” modernih tehnika snimanja koja (po mom mišljenju) SUSTAVNO UKLANJAJU osjećaj muziciranja uživo … „peglaju“ se vokali, svira se uz metronom, bubnjeve se zamjenjuje sa samplovima itd.. Ja pokušavam ne učiniti bilo što od toga! U tom smislu, ja sam vrlo “stara škola“. Pokušavam uhvatiti “magiju” u studiju, to je to.

HB: Vaš bend Skin Yard, u kojem ste bili gitarist, poznat je kao pionir grunge pokreta, stila rock glazbe koja je dominirala tijekom ranih 90-ih. Skin Yard je objavio pet uspješnih albuma i tri albuma koja su zaslužila više pozornosti. Zašto je Skin Yard ostao u sjeni poznatih bendova poput Nirvane i Pearl Jama s obzirom da ih na YouTube kanalu i danas hvale, i Skin Yard i vaše solo uratke. Možete li nam reći više o Skin Yard & solo stvarima?

JE: Skin Yard je doživljavan kao malo previše “metal” bend na grunge sceni Seattlea u kasnim 80-im. Sub Popu se jednostavno nije svidio naše zvuk, iako sam mnogo snimao za druge Sub Pop bendove. To je za nas bilo u redu, jer je Greg Ginn potpisao s nama preko Cruz Recordsa, koji je bio dio njegove diskografske kuće SST. Ali zato što nikad nismo bili “Sub Pop bend”, a nismo bili ni kod nekog drugog izdavača u Seattleu, “mediji” su nas zanemarili kad se dogodio veliki bum tadašnje scene u Seattleu. Također mislim da smo uranili deset godina sa našim zvukom!
Što se tiče mojih solo albuma, kada je Skin Yard prestao postojati 1992., ja sam morao svoje pjesme nekako objavljivati!

HB: Svirali ste kao drugi gitarist u Kandi Codedu, u kojem je i profesionalni snowboardaš Jamie Lynn, te u MKB ULTRA, zatim Beyond Captain Orca, svirali ste bas gitaru u Rocket Surgery, Upwell, Wellwater Conspiracy, Terry Lee Hale i The Ones i Actual Size. Ima li još bendova u kojima ste svirali?
Čuo sam da vaš novi solo album uskoro izlazi i da ste dobili nagradu Grammy, je li to istina?

JE: Ove godine sam dobio latinski Grammy za Brazilian record u kojoj sam producirao i mixao, sa glazbenikom Nando Reisom, s kojim sam radio od 1992. godine!
Svirao sam bubnjeve u bendu koji se zove Slippage prije desetak godina, a s njima sam snimao i kao basista. Trenutno su moji glavni bendovi MKB Ultra, Beyond Captain Orca! Sviram gitaru i u novoj postavi Sky Cries Mary, možete potražiti naš novi album „Thieves And Sirens“… digitalno je dostupan upravo sada, nemamo izdavačku kuću, a vinyl previše košta.
Moj najnoviji “solistički” projekt bio je sa bendom Endino’s Earthworm, pod tim imenom snimio sam album 1992. godine, a od tada se pod tim imenom nismo sastali do prije otprilike 7 godina, ali trenutno zapravo ne sviramo. Napravili smo nove snimke, ali još nisam dovršio snimanje vokalnih dijelova. Ne znam bili to nazvao “Earthworm” ili Jackov solo projekt.

HB: Za kraj, koji su Vaši budući planovi, suradnje, albumi? Budući da ste jako zauzeti, biste li se jednog dana zaustavili u Splitu, u Hrvatskoj?

JE: Ne znam … ako ikada budem na europskoj turneji s bilo kojim bendom, možda me i sretnete jednog dana!

U međuvremenu, ovdje je “press” za moj “improv” bend, to je danas izašlo!
https://www.thestranger.com/slog/2018/05/09/26156994/a-jam-band-for-the-sages-jack-endinos-beyond-captain-orca



  • Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
    Hvala!
na vrh