Giorgio Pinardi je glazbenik i učitelj pjevanja.
Za Solin Live govori o svojoj profesiji, glazbenoj karijeri, i mogućem dolasku u Split …
HB: Za početak, možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi?
GP: Ja sam talijanski vokalist i učitelj pjevanja, a već nekoliko godina fokusiram se na proširene vokalne tehnike i improvizaciju. Za mene je glas intenzivan izražajni kanal, ali i moćan alat za istraživanje unutarnje muzikalnosti. U svom iskustvu poučavanja volim pomagati ljudima da pronađu svoj vlastiti glas, osjećajući koliko duboko takvo iskustvo može biti.
Mislim da talent postoji, ali je precijenjen: svatko ima potencijal reći nešto umjetnošću (ne samo glazbom), samo treba pronaći poruku i naučiti je izraziti.
Kad nastupam na pozornici, isto je tako: stalno sam u potrazi za vlastitim načinom izražavanja osjećaja, ideja, kreativnosti i boja. U konačnici, to je Me vs Myself.
HB: Vi ste profesionalni vokal. Koliko vidim, cijeli život se bavite glazbom.
GP: Svoju glazbenu karijeru započeo sam kao dijete pjevajući u dječjem zboru milanskog kazališta La Scala, gdje sam imao priliku sudjelovati u visokokvalitetnim komadima. Nakon što sam se kao tinejdžer posvetio proučavanju nekoliko glazbenih instrumenata, vratio sam se glasu i počeo ispočetka, u potrazi za vlastitim putem. Nakon godina iskustva u najrazličitijim glazbenim žanrovima (rock, funk, soul, blues, metal, akustični sastavi itd.), počeo sam se fokusirati na improvizaciju i vokalne solo nastupe.
Osim što sam izdavao albume, sudjelovao sam i na mnogim festivalima na kojima sam imao priliku nastupati pred prilično velikom publikom: bilo je to nevjerojatno iskustvo.
Također sam bio odabran među umjetnicima diljem svijeta da budem dio eksperimentalne vokalne kompilacije “Vocology #01 – Phonosurgery”, koju je izdala njemačka izdavačka kuća Atemwerft, te među umjetnicima diljem Europe za prvi Loop Contest a cappella festival Vocalmente. Ova dva iskustva puno su mi značila, jer sam imao priliku komunicirati s mnogim drugim umjetnicima koji se također bave vokalnom improvizacijom na načine koji su bili daleko drugačiji od onoga što sam radio u to vrijeme.
To je bilo iznimno bogato iskustvo!
HB: 2015 godine izdali ste svoj prvi solo album “Yggdrasil”, u suradnji s Paolom Novellijem, a 2019. izašao je album “Mictlàn”.
Možete li nam reći nešto više o tim albumima?
GP: Nakon godina sviranja s bendovima, brojni solo nastupi su mi rekli da je došlo vrijeme za snimanje studijskog albuma. Naravno, glas je trebao biti glavni junak i jedini uključeni instrument. Ali želio sam da taj rad bude nešto više od improvizacije: htio sam da uključi neka od glazbenih i antropoloških istraživanja svjetskih kultura koja sam proveo.
Godine 2015. izašao je moj debitantski studijski album “Yggdrasil”, u kojem je publika jako uživala i koji su kritičari dobro ocijenili. Ovo je bio prvi korak u definiciji novog načina razumijevanja samog glasa: album se ne sastoji od pjesama, već od zvučnih krajolika nastalih iz improvizacija, koje je potom uredio, smiksao i masterirao Paolo Novelli (i tonski inženjer i suaranžer) u Panidei Studiju u Alessandriji. Puno dugujem Paolu, koji mi je stvarno pomogao od početka ove avanture, preispitujući svaki zvuk i doprinoseći korak po korak da dođemo do što boljeg rezultata.
Ovaj album me je promovirao više nego što sam očekivao i doveo do mogućnosti nastupa na nekoliko festivala, sve do izdavanja studijskog albuma “Mictlàn” 2019., koji je pobrao veće priznanje publike i kritike, te je postao međunarodno izdanje.
Nažalost, pandemija je zaustavila svaku priliku za nastup uživo i predstavljanje albuma publici – svi znamo zašto. Ali ove dvije godine prisilnog zaustavljanja pomogle su mi da se fokusiram na novi album pod nazivom “Aiòn”, koji je sada pred izlaskom. “Aiòn” je klasični “nomen omen”; cijeli album se zapravo temelji na percepciji vremena kao vječnog trenutka beskrajne ljepote, u kojem svatko može izraziti puni unutarnji potencijal kreativnosti, uma i duše, ideju posuđenu od prapovijesnih Grka.
Po mom skromnom mišljenju, to je dostojan završetak trilogije, a sada krećemo prema novim strategijama stvaranja.
HB: Poznati ste po eksperimentiranju s vokalnim improvizacijama i world music.
Recite nam više o svom stilu.
GP: Od početka svog projekta shvatio sam da želim postići nešto drugačije od umjetnika koje sam volio i smatrao važnim u svom glazbenom razvoju; nekako, nisam želio dopustiti da njihova glazba utječe na moju. Želio sam stvoriti nešto čisto, bez šablona koje glazbenici često slijede, generirano pravom improvizacijom. Studiji za snimanje trebali su biti produžetak mog loopa, gdje je ponavljanje osnovna kreativna čestica.
Izdavanje prvog albuma pomoglo mi je definirati početak vrlo osobnog umjetničkog puta, u kojem se spajaju zapadnjačka i etno glazba. Taj je proces postao mnogo osobniji i još dublji u “Mictlànu”. Ovdje sam pokušao dati osobnu interpretaciju world musica, koristeći zapadnjačke klišeje kako bih stvorio nežanrovsku glazbu u kojoj slušatelj još uvijek može čuti naznake ili lagane nijanse “stila”, ali spojene s nečim drugim.
U novom albumu “Aiòn” mnoge nove i različite stilske reference i tehnike spojene su zajedno u pokušaju postizanja osjetljivog i glazbenog istraživanja hipotetske dimenzije izvan materijalnog svijeta, gdje su intuicija i životna bit spojeni u jednu superiornu cjelinu.
Zvuk ove dimenzije zamišljen je i kao fizički prostor i kao duhovni; zvuk sastavljen od tembra, fonema i emocionalnih dojmova koji ostavlja slušatelju slobodu u pronalaženju vlastitog ključa za razumijevanje skladbi.
HB: Osim solo karijere, imali ste suradnje s drugim glazbenicima.
Recite nam s kojim ste imenima surađivali i kakva su vaša iskustva?
GP: Tijekom godina svirao sam i nastupao s nekoliko međunarodno poznatih glazbenika, uglavnom iz područja eksperimentalne, world i jazz glazbe. Dijelio sam pozornicu sa Sainkho Namtchylakom, Trang Quang Haijem, Robertom Del Pianom, Borisom Savoldellijem i mnogim drugim velikim umjetnicima iz jazza i eksperimentalnog područja.
Volim kako mi je svaki drugačiji pristup pomogao da ojačam svoju glazbenu viziju, stupim u kontakt i razumijem unutarnji proces stvaranja umjetnika s kojima sam dijelio pozornicu. Najljepše je podijeliti glazbu s nekim: započeti dijalog, podijeliti informacije, uklopiti te informacije u višu poruku i zajedno to pretvoriti u nešto novo.
HB: Za kraj, što biste željeli preporučiti našim čitateljima?
Hoćemo li vas imati prilike vidjeti u Splitu?
GP: Volio bih nastupiti u Splitu: nadajmo se da će se to dogoditi uskoro!
Želio bih preporučiti traženje nove glazbe izvan algoritama društvenih medija: mnoga mjesta, klubovi i kazališta nude nastupe rijetke, alternativne, nove glazbe s puno toga za reći.
Važno je podržati underground umjetnike kupovinom fizičkih medija (CD, vinil itd.), posjetom koncerata, odlaskom na njihove svirke, dijeljenjem online recenzija ili osjećaja o njihovoj glazbi kako bi svijet saznao da postoje.
Underground glazba ponekad može biti inovativnija i zadivljujuća od one mainstream.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
